Glazba

Izvještaj – ManMachine i Vum sintesajzerima u Močvari pokušali oživjeti duh Iana Curtisa

Foto: Marta Lučić/ziher.hr
Vrijeme čitanja: 2 minute

Foto: Marta Lučić/ziher.hr
Foto: Marta Lučić/ziher.hr

Manmachine utjelovljuje Goran Uroić koji pod tim imenom djeluje od 2011. U Močvari je publici predstavio njegove sentiše, uspavanke i tužaljke za sve synth darkere, koji su poslužili kao fenomenalan uvod u večer koju je do kraja ispunio Vum. ManMachine je poput svojevrsnog Tetsua svoju glazbenu tjeskobu širio malobrojnom, no veoma glasnom i suportivnom publikom. Bez pretjerane interakcije, većinom vremena okrenut leđima, u transu je kao neku mantru izgovarao svoje uglazbljene misli uz minimalnu prisutnost rasvjetnih tijela što je njegovu nastupu dalo dodatnu mračnu notu. Svojim zvukom kao da je želio odati počast začetnicima dark syntha i elektropopa, pa tako baš u trenutku kada pomislite da prepoznajete elemente nekog od kultnih izvođača tog žanra, brzo se razuvjerite jer ne možete ne primijetiti koliko je zapravo njegova glazba osobna, pa tako i vama bliska. ManMachine je s lakoćom pretočio u pjesmu samoću i suze, a svoj je nastup završio zvukovima koji su mogli doći jedino iz čarobne i mračne čudesne šume. Radujem se svakom sljedećem njegovom nastupu.

Foto: Marta Lučić/ziher.hr
Foto: Marta Lučić/ziher.hr

Vum je, kod nas očito nedovoljno razvikana glazbena senzacija. Čini ga Jennifer Pearl, Christopher Badger i Scott Spaulding. Ovaj darkwave, no wave, pop-noir trojac dolazi iz Kalifornije. Premijernim nastupom u Zagrebu promoviraju svoj drugi album Psychotropic Jukebox koji je ispunjen zvucima mračne hipnoze i predivnih lutanja.

Foto: Marta Lučić/ziher.hr
Foto: Marta Lučić/ziher.hr

Jennifer je s nevjerojatnom lakoćom izvodila Morfejeve brojalice i na trenutke zvučala poput mistične jeke Siouxsie Sioux podvučene misterijom Swansa. Veoma svoji, Vumovci su potpuno zavladali polupopunjnim koncertnim prostorom Močvare i činilo se kao da su nam potpuno ušli u misli.

Foto: Marta Lučić/ziher.hr
Foto: Marta Lučić/ziher.hr

Samouvjerenost i snaga u vokalu su bile toliko prisutne da smo bez problema ovom glazbenom mračnom magijom mogli biti vođeni na vrh litice, stajati tamo i osjećati ledene šapate pjene zlih Mora u ušima uz oštre britve okrutnog Vjetra. Nastup teško probavljiv za one koji ne posjeduju ‘prozor u darksynth dvorište’ definitivno će ostati u pamćenju i navijamo za još mnogo njih u Zagrebu koji i te kako posjeduje dovoljno velik kapacitet publike koja žudi za ovakvim izvrsnim izvođačima.

Be social

Komentari