Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Glazba

Izvještaj – Massive Attack: Misli svojom glavom, vjeruj u promjenu

27.08.2016. Tim HrvaćaninFoto: Pozitivan ritam

Festival Dimensions u svojem je 5. izdanju dogurao do najvećeg trijumfa u kratkoj povijesti festivala. Riječ je, dakako, o koncertu Massive Attacka u pulskoj Areni 24. kolovoza. Prethodnih je godina koncert otvorenja u Areni ugostio zanimljiva imena elektronske glazbe kao što su Caribou, Darkside, Four Tet i Little Dragon, no nitko od njih nema glazbeni značaj ni kultni status kakav prati legendarni bristolski duo. Cijelu su večer dodatno začinili nastupi Kamasi Washingtona i Moodymana zbog čega će se ovaj koncert još dugo pamtiti.

Uloga opening acta pripala je trenutno najtraženijem svjetskom saksofonistu. Hype koji je izazvao prošlogodišnji album „The Epic“ doveo je Kamasija Washingtona skroz do pulske Arene. Kao što i ime albuma sugerira, riječ je o trostrukom albumu čijih 17 pjesama traje gotovo tri sata. „The Epic“ je od strane svjetskih medija dočekan s hvalospjevima, a Washington je ubrzo postao jedna od najvećih zvijezda jazz glazbe. Osim zbog ambicioznosti samog pothvata, album je toliki interes izazvao i zato što je riječ o fuziji žanrova u kojoj se jazz virtuoznost spaja s punkerskom izvedbom, a tradicionalni motivi postaju podloga za psihodelične instrumentale.

Na veliku pozornicu u Areni izašao je u najavljenih 20:30 uz šesteročlani bend. Na suprotnim krajevima pozornice, licima okrenuti jedan prema drugome, smjestila su se dvojica bubnjara. Između njih našlo se mjesta za klavijaturista, trombonista, kontrabasista, pjevačicu te Kamasija, dok im se na par pjesama, poput obrade standarda Cherokeepridružio i Washingtonov otac na klarinetu i oboi. Izvedba je podređena solažama puhačke sekcije kojima se povremeno pridružio i klavijaturist, a kada bi cijeli bend zajedno zasvirao, zvučna bi se slika pretvarala u kaos koji slušatelja naprosto ostavi bez riječi svojom višeslojnošću i žestinom.

Foto: Pozitivan ritam

Foto: Pozitivan ritam

Washington je ovako postao jedan od najvećih promotora jazza u svijetu jer nije svakodnevna situacija da jedan jazz glazbenik nastupa kao opening act sastavu kalibra Massive Attack. Doduše, vjerujem da ima slušatelja koji su u Arenu stigli prvenstveno zbog njega, no zasigurno su dobar dio publike činili i turisti koji su na koncert došli jer su se baš tih dana našli u Puli. Ako i niste došli prvenstveno zbog želje da talentiranog saksofonista čujete uživo, Washingtonov nastup zagarantirao je svima dobar provod jer se na ovakav jazz može izvrsno rasplesati bez da je prethodno poznavanje njegova opusa potrebno.

Sat vremena svirke značilo je da ćemo još sat vremena morati čekati do koncerta glavnih zvijezda. Massive Attack je svoj sat i pol dugi nastup započeo točno u 22:30. U stražnjem planu pozornice smjestio se bend. Kao i kod Kamasija, bočne pozicije zauzeli su bubnjari na elektronskom odnosno akustičnom setu bubnjeva. Do njih su se smjestili basist odnosno gitarist, dok su u sredini za brojnim klavijaturama i sintesajzerima svoje mjesto pronašli Robert Del Naja i još jedan klavijaturist. U prednjem dijelu pozornice nalazilo se pet mikrofona za kojima su se izmjenjivali vokali. Prvi od njih bio je Horace Andy, legendarni jamajčanski reggae glazbenik koji je otpjevao neke od najvećih hitova bristolske grupe, a koncert je otvoren s pjesmom Hymn of the Big Wheel s antologijskog prvijenca „Blue Lines“.

Massive Attack je trenutno, uz Radiohead, najveći politički bend na svijetu. Za razliku od oxfordske petorke, kod MA-a to nije toliko očito u njihovim pjesmama i stihovima koliko je utisnuto u imidž benda, komunikaciju s medijima, korištenje društvenih mreža, videospotove, pa tako i koncept live nastupa. Cijeli koncert pratili su pažljivo oblikovani vizuali na ogromnom videozidu. Već za vrijeme uvodne pjesme na videozidu se pojavilo ‘Zdravo’ popraćeno pitanjima ‘Što je smisao života’, ‘Što je smisao smrti’ i ‘Gdje si ti’. Ovakav neočekivani početak, dodatno pojačan činjenicom da je sav projicirani tekst preveden na hrvatski jezik, izaziva povišen stupanj pažnje kod gledatelja.

Kao i Oliver Frljić u kazalištu, Massive Attack ne želi pasivnog gledatelja/slušatelja. Neprekidnim porukama na videozidu publici neće dopustiti da opušteno utone u atmosferičnost glazbe jer će neka rečenica ili slika uvijek privući pozornost i tako „pokrenuti“ moždane vijuge gledatelja. Iz svih je poruka jasno da Massive Attack zagovara tolerantnog i informiranog pojedinca koji kritički razmišlja te djeluje transparentno u pluralističkom demokratskom društvu. Kritični su prema konzumerizmu i prema površnosti medija koji javnosti serviraju nebitne informacije, potenciraju kulturu straha te zagušuju javni prostor showbizom i celebrityjima. Organski se protive fašizmu, totalitarističkim režimima, ratu te općenito nasilju i diskursu mržnje. Kao i u glazbi, i kroz nastupe im se provlače motivi otuđenosti i usamljenosti uz osjećaj kolektivne tjeskobe.

Foto: Pozitivan ritam

Foto: Pozitivan ritam

S obzirom na veliki broj tih poruka i 14 odsviranih pjesama teško se prisjetiti koji su točno vizuali pratili koje stvari, no to nije ni toliko važno jer između glazbene podloge i videoporuka nije uvijek postojala tematska poveznica. Jednu su pjesmu pratili naslovi iz hrvatskih novina koji bez puno dodatnih riječi i opisa otkrivaju apsurd društva u kojem živimo, uz naslove posvećene Renati Sopek, Vedranu Ćorluki i Britney Spears, no našlo se mjesta i za Brexit te za naslov „Hrvatska i Srbija su sijamski blizanci koji se ne podnose“. Neku drugu pjesmu pratila su imena i fotografije slavnih osoba židovskog podrijetla, a na videozidu su se tako našli Thomas Mann, Bertolt Brecht, Hannah Arendt, Rachel Weisz, Karl Marx, Rita Ore i brojni drugi. Paralelno s time emitirale su se i fotografije aktualne izbjegličke krize oko koje su članovi benda veoma angažirani jer su i sami potomci imigranata.

Kompletno oblikovanje rasvjete, pa tako i videozida, bilo je napravljeno u plavoj, crvenoj i bijeloj boji. Žuta boja pojavila se samo za vrijeme Eurochilda, i to uz plavu, na taj način asocirajući na Europsku uniju. Tu su pjesmu, izdanu 1994. na albumu „Protection“, prvi puta nakon 18 godina uživo izveli na velikom koncertu u londonskom Hyde Parku početkom srpnja. Del Naja je prije tog koncerta rekao da ne može vjerovati da će nakon više od 20 godina tu pjesmu ponovo morati svirati, i to kao rekvijem. Drugu promjenu boje donijela je pod kraj koncerta ovogodišnja Take It There u kojoj je Trickyjeve vokalne dionice preuzeo Grant Marshall. Nakon niza tmurnih objava, Take It There pratila je zelena boja i optimistične poruke uz riječi ‘vjeruj, ljubav, uspjeh i promjena’.

Kako nam glava od količine informacija ipak ne bi eksplodirala, nisu sve pjesme pratile takve poruke. Tako je Angel  bio prikladno popraćen čistom bijelom rasvjetom, dok su Future Proof pratili vizuali oblikovani u binarni kod, a koji je izvrsno pojačao dojam središnjeg instrumentalnog dijela pjesme. Bend i razglas bili su na vrhunskoj razini i tome se nema što dodati. Osnovu svake njihove pjesme čine bas dionice koje su bile pojačane do mogućeg maksimuma, dok je gitara cijelom koncertu pridala izrazito rokerski štih, pogotovo u spomenutim Angel i Future Proof te Safe From HarmIzmeđu nje i Inertia Creeps smjestila se spomenuta Take It There koja, u kontrastu s ostatkom opusa, gotovo uopće nema bas dionica, no koncertna izvedba pokazala je da je riječ o jednoj od najboljih pjesama iz pjesmarice benda. S obzirom na nedavno objavljene The Spoils Come Near Me, novi album mogao bi biti veoma dobar.

Foto: Pozitivan ritam

Foto: Pozitivan ritam

Od novih pjesama čuli smo još samo naslovnu stvar EP-a „Ritual Spirit“. S obzirom na to da bi novi album trebao izaći na jesen, na ovoj turneji ne izvode puno novih stvari, već rade svojevrsni pregled cijele karijere pa se tako na setlisti našlo po par pjesama sa svih studijskih izdanja. Sve su začinili odlični gostujući vokali. Horace Andy je, uz spomenute, izveo i Man Next Door te Girl I Love You, dok je mladi britanski vokal Azekel izveo, kao i na studijskoj snimci, Ritual Spirit, te je za mikrofon uskočio i na Pray For Rain s albuma „Heligoland“ koja je glazbeno svakako bila jedan od vrhunaca koncerta.

Kraj koncerta bio je sačuvan za najstarije hitove grupe, Safe From Harm te Unfinished Sympathy na bisu, uz vokalnu izvedbu dugogodišnje suradnice grupe, Deborah Miller. Prvu su na videozidu pratila imena lokacija i godine kada su nastale neke od prvih knjižnica čovječanstva, simboli znanja, umjetnosti i civilizacije. Potom su to postale godine i imena lokacija kada su knjižnice i druga kulturna dobra bivala uništena, time prenoseći još jednu snažnu poruku. Publika bend nije imala priliku pozvati na bis jer se na videozidu pojavio natpis ‘Je suis Charlie’, uslijedio je ‘Je suis Paris’, a zatim su sa svakim sljedećim natpisom (Nice, Bruxelles, Istanbul, Baghdad) ovacije publike bile sve veće, sve dok se nisu pojavila imena koja zapadni mediji nisu prenijeli i koja su publici bila nepoznata te tako izazvala neugodni pljesak praćen osjećajem gorčine.

Koncept njihovog live nastupa ne dopušta puno improvizacije u glazbenom dijelu koncerta, no razigranost su ipak uspjeli pokazati u pokojoj solaži ili pak u produženom uvodu Unfinished Sympathy u kojem su se postepeno uključivali različiti instrumenti. Komunikacija s publikom bila je svedena na predstavljanje gostujućih vokala, jedno ‘Dobri večer’ na početku koncert i nekoliko ‘Hvala’ tijekom koncerta. U konačnici je bristolski duo pružio i više no što smo očekivali, u nastupu koji je bio osmišljen i režiran do najmanjeg detalja. No drugi put bi ih ipak htio čuti u nekom zatvorenom prostoru ili ambijentu koji neće biti opterećen prevelikim brojem slučajnih posjetitelja koji su pola koncerta razgovarali, a onda bi na Angel Unfinished Sympathy izvadili mobitele iz džepova.

Foto: Pozitivan ritam

Foto: Pozitivan ritam

Nakon završetka nastupa glavnih zvijezda, kratko smo morali čekati da na pozornicu izađe Moodyman sa svojom ogromnom kolekcijom vinila i najveći open-air party u Hrvatskoj mogao je početi. Kultni techno DJ iz Detroita kroz idućih nas je sat i pol proveo kroz zaista veliki broj raznolikih žanrova. Bilo je tu hip-hopa poput Guttah Guttah Dopeheada i instrumentalne verzije No More Partis in LA Kanye Westa, funk i disco glazbe kao što je kultni B. T. Express, pa čak se našlo mjesta i za Purple Haze Jimija Hendrixa. Moodyman je na početku rekao da ne zna baš umiksavati pjesme pa je uglavnom između dvije stvari radio pauze u kojima bi nabrijavao publiku, no dobro pripremljenom setlistom pobrinuo se da večer prođe tečno i u plesu. Kome nije bilo do plesa mogao je uživati u zaista zanimljivoj i raznolikoj setlisti, a ako ništa drugo, bilo je sjajno vidjeti par tisuća ljudi u Areni kako pjeva refren pjesme Got Your Money Ol’ Dirty Bastarda i Kelis. Dimension festival, razmazio si nas, iduće godine očekujemo još bolji koncert i još veći party!

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari