Izvještaj – Massive Infection Festival ((drama), Abroad Experiments, Egypt): Zaraženi doomom
Dvodnevni Massive Infection Festival prvog nam je dana predstavio dvije domaće nade; bend (drama) i Abroad Experiments, ali i prvoga je puta u Hrvatsku stigao američki Egypt. Amerikanci su, logično, svirali zadnji, a koncert se protegao i nakon prve ure današnjeg dana. No i trebao je. Imali su dosta za nadoknaditi. Dosta rupa za pokrpati i popraviti dojam koji su prva dva benda ostavila za sobom. No, dojam i atmosfera u ovom slučaju nisu isto. Tijekom cijele večeri bilo je energično i zabavno i svi su na prstima iščekivali finale večeri koje, vjerujem, nikoga nije razočaralo.
(drama) je na pozornicu izašla s kašnjenjem od dvadeset minuta tako da smo od početka bili sigurni da će se ovaj događaj razvući i dugo iza ponoći kada je originalno i bio zamišljen njegov kraj. (drama) nam je predstavila uratke sa, za sada, jedinog albuma “Zastor Tišine” i još nekoliko pjesama s albuma koji je u pripremi i to samo najvjernijim fanovima. Kao i na svakom početku većeg festivala, prvi nastupi prolaze s manjim brojem posjetitelja, a ništa drugačije nije bilo ni sinoć. Glazba koju svira (drama) agresivna je i pravo doomerska. Prepuna sporih dijelova koji lagano čovjeku pile živce da bi se sve naglo prebacilo u break. Za moj ukus, ovih sporih dijelova bilo je i previše, i da se počne malo više inzistirati na prijelazima ovi spori dijelovi bi znatno više dobili na težini. No, drago mi je što (drama) pjeva na hrvatskom jeziku, iako je iz ovakvog načina pjevanja to i teško razaznati. Nisam niti previše upoznat s domaćom doom scenom, no vjerujem da ona nije velika i vjerujem da ovaj bend lako može svirati i na nekim većim festivalima ovakve i slične glazbe u budućnosti ukoliko još malo isproduciraju pjesme. Iako nisu napravili šou, ipak vjerujem da su bili jako dobar izbor za početak ovoga festivala.
Mislim da je Abroad Experiments trebao zamijeniti mjesto u jučerašnjem lineupu s (dramom) i to najviše iz razloga jer je njihova glazba manje slična onoj koju svira Egypt. Na taj bi način dobili dojam eksalacije, a ovako je možda ispalo i malo nespretno. Ova glazba čak na nekim dijelovima vuče na pop. Znam da ovo nije niti približno ideja eksperimentatora, ali se tom zvuku nisam mogao oteti. Pjesme su većinom jako slične, a tek se proučavanjem riječi može jedna razaznati od druge. Sve me to nekako podsjećalo na srednjoškolski bend koji se previše trudi, iako mi se svaki instrument pojedinačno dopao. Ovdje ističem basista koji je briljirao cijeli nastup, a pogotovo na kratkom solu koji je dobio oko polovice nastupa. Abroad Experiment me razočarao, a njihovu glazbu nisam uspio osjetiti. Moram priznati da mi nije izgledalo iskreno, a možda se i s nevještim vezanjem kravata i nošenjem prevelikih odijela sve ovo i dodatno naglasilo.
Egypt je sve popravio. Očekivano. Bend koji je u ideji minimalistički bilo je zanimljivo promatrati upravo da se prouči kako sa što manje tonova izazvati takvu lavinu energije, euforije i agresije. Amerikanci su razvalili. Pjesme rijetko traju manje od deset minuta i kroz njih (između deset i dvadeset minuta koliko bi trajala pojedina stvar) izmijeni se puno dijelova koji bi kontolirali ponašanje publike – od zanesenog mrdanja tijelom do skakanja. Jedina zamjerka koju mogu pronaći u njihovu nastupu je to što se u tim dugim trenucima atmosfera znala izgubiti. Jako mi je žao i što je nastup kasno počeo, i budući da je bila srijeda ljudi su pred kraj nastupa polagano krenuli kućama ne dočekavši kraj koncerta. No, sve pjesme sa zadnjeg albuma, kao i uspješnice s prijašnjih albuma, Egipćani su odrokali na početku tako da za kraj nije ostala pjesma koja se jednostavno morala čuti. Ova mješavina stonera i dooma upravo je zarazna i vjerujem da smo nakon koncerta svi otišli prema doma s jakim gitarama i nabrijanima melodijama koje su nam ostale zvoniti u ušima.
