Izvještaj – Mayhem: Hvalospjev počecima black metala i nagovještaj silazne putanje benda
Nedvojbeno, bio je ovo nastup koji se čekao godinama, bilo je odlično, međutim moguće je da je Mayhem u Zagreb stigao malo prekasno. Argumentaciju možete naći u redovima niže, a za sada ćemo se kronološki vratiti na početak.
Kod same objave koncerta, kombinacija Mayhema i Vintage Industrial Bara djelovala je pomalo podcjenjivački u smislu stavljanja tolikog b(r)enda u ovako omalen prostor, ali je očito i podcijenjen odaziv publike, koje je prema mojoj procjeni bilo 200-300 jedinki više od 550 koliki je “kapacitet” Vintage Industrial Bara. Bizarno, ne mogu zamisliti da 550 ljudi tamo normalno cirkulira, a kamoli da svi ti ljudi stanu u prostor za koncerte tijekom izvedbe. Možda sam i u krivu. Boogaloo se iz nekog razloga stvorio kao solucija, klub koji je pokopan i godinama stajao zatvoren, trenseri su počeli koristiti kao halu za dvodnevne vikend partije, a evo i metalci su se sjetili kako je Boogaloo uvijek muku mučio sa zvukom pa rekli: “Idemo probati još jednom”.
Čuješ sve u glavi
Nema veze, ako vam je poznat svaki rif i svaka promjena tempa na albumu, sve ste čuli u glavi, nevezano za to što se zapravo fizički događalo. Takav je doživljaj otprilike polovice prisutnih. Oni koji su došli nešto čuti, zauzeli su znalački pozicije na sredini i iza kako bi imali najbolje iskustvo interferencije. Naočigled, zvuk je bio dobar, no raspoznavanje instrumenata se kronično gubilo na bržim dionicama. Bend na turneju vodi svojeg tonca, tako da vjerujem da je čovjek odradio najbolji posao koji je mogao. Kao osoba koja spada u ovu prvu navedenu skupinu i koja je stajala ispod desnog zvučnika, stvarno nisam mjerodavan za objektivnu ocjenu zvuka. Meni je bio dobar, iako je, kao što sam i napisao, ponekad nastajao đumbus.
“De Mysteriis Dom Sathanas” je black metal biblija. Paleži crkava, samoubojstvo i ubojstvo učinili su ga kontroverznim, glazba na njemu kompletnu je scenu stavila u pet godina zaostatka, a utjecaj koji je imao na scenu učinio ga je legendarnim. Ne bih ovdje prepričavao povijest benda jer je ona generalno poznata.
Atmosfera sablasna, vizualno osrednje
Kako sam na Funeral Fog spoznao svoje zadovoljstvo atmosferom, Freezing Moon se nametnuo kao pjesma na kojoj će ovaj nastup dobiti kompletno drugu dimenziju. Malo usporena verzija pjesme pojačavala je doživljaj Hellhammerovih točnih prijelaza i predstavila ga kao zvukovnu matricu na koju ću lijepiti gitarske dionice koje su se na sljedeće dvije stvari ponekad slabo čule. Attila Csihar dobro je odradio svoje vokalne dionice, iako sam ga na trenutke znao izgubiti u košmaru gitara. Njegov stage presence nažalost je jedino vizualno zanimljivo što Mayhem ima za ponuditi osim sablasne atmosfere.
Life Eternal je pjesma koja ovdje ima možda i najveću vrijednost budući da ju je napisao tadašnji vokal, točno prije nego je izvršio samoubojstvo. Pjesma o izdisaju života. Finalno, najveću je reakciju dobila i zadnja pjesma koja nosi ime albuma, ali po njenom završetku svima je bilo jasno da je koncert gotov. Nitko nije tražio bis i bend se jednostavno pokupio s pozornice. Zadnji ostaje Attila koji efektno dlanovima gasi plamen dviju svijeća koje su gorjele na nekom stolu koji je igrao ulogu oltara.
Silazna putanja
Sve u svemu, solidan nastup. Subjektivno sam ga i puno jače proživio. Ovakve situacije gdje bend izvodi samo jedan značajan album su generalno festivalske. Primjerice Roadburn festival u Nizozemskoj ima tendenciju od bendova zahtijevati kompletno izvođenje nekog značajnog antologijskog albuma. Međutim, je li ovo identična situacija? Bend na turneji izvodi jedan album od osam pjesama koje sveukupno traju svega oko 45 minuta. Dakle, ovo je bio ispodprosječno kratak nastup. Nije da smo trebali čekati da se bend raspadne i ponovno okupi da bi se mogla dogoditi ovakva turneja, ali osjećaj je sličan.
Radi se o bendu na silaznoj putanji, koliko mi je god to teško priznati. Nadam se samo da se neće dovesti do stadija do kojeg se primjerice doveo Slayer, doslovno forsirajući i albume i nastupe. Jasno je da Mayhemu kreativni proces ide dosta sporo budući da su od ’84. uspjeli izdati svega pet LP albuma, međutim svoju tvrdnju potkrepljujem izjavom vokala Attile Csihara koji mi je u neformalnom razgovoru rekao da bend na okupu drži samo pridošlica Telloch. Svatko od njih radi na nekolicini drugih projekata, a Mayhem je postao “cash cow” koji s ovako smišljenim turnejama može vrlo dobro živjeti još godinama. Ovakav bend bi trebao predstavljati svemirske albume kao što je recimo “Ordo Ad Chao“, a ne hvalospjeve samim počecima žanra koji su nesvjesno pokrenuli kao tinejdžeri.
