Izvještaj – Vader i Melechesh: Dva entiteta u međusobnom izmjenjivanju pohvala
Nije ovo bio dugo iščekivani koncert, najavljen je bez previše podignute prašine, a i bendovi su već stari poznanici zagrebačke publike. Melechesh smo gledali prije koju godinu s Nileom, a Vader je godinu ranije svirao s Mardukom, no daleko od toga da je to poljskim death metalcima bio jedini koncert u Zagrebu.
Koncert je počeo prilično rano, prerano zapravo. Rijetko kad imate priliku vidjeti četiri benda u istoj večeri, vjerojatno s razlogom, jer ih je previše, pogotovo kad headliner svira cijela dva albuma. Predgrupe nisam uspio uhvatiti, jer Melechesh je počinjao već u 9, a to je ono što se čekalo.
Ne znam je li razlog tome stanje u državi ili to što bendovi ne dolaze prvi puta u Zagreb, ali 10 minuta prije nego što je počeo Melechesh je ispred pozornice bilo samo nekoliko najnadobudnijih fanova benda. Do početka koncerta se i prostor iza navedene ekipe malo popunio, ali ne toliko da bi bilo usporedivo s brojem ljudi koji je bio prisutan kada je bend nastupao u Močvari 2011. godine. Počeli su prilično sporo i mlako, vjerojatno nešto novijim stvarima, jer sjećam se da su svirali prilično brzu glazbu, no to se popravilo kada je zasvirala Ladders To Sumeria. Rupa nastala izostankom drugog gitarista Molocha bila je lako primjetna, jer loše je zakrpana mladolikim session gitaristom. Njegova black gitara koja je inače glavna podloga Melecheshovoj glazbi jednostavno nije dovoljno dobro distribuirala visoke tonove po prostoriji. Moguće da je i tonac imao svoje ruke u dreku, ali definitivno smo gledali bend okrnjenog sastava. Nije to bio loš nastup, ili loš koncert cjelokupno, no sjećam se da je Melechesh s pola snage ‘oteo šou’ velikom Nileu prije dvije godine pa sam imao mrvicu viša očekivanja. Slušali smo još Grand Gathas Of Baal Sin i Rebirth Of The Nemesis. Nitko orijentalnu glazbu ne svira tako zlo, iako je ovo bilo malo manje zlo nego inače.
Vader se čekalo čak oko pola sata, no barem se za to vrijeme Močvara pristojnije popunila. Malo mi je smiješak pobjegao kada sam vidio u kakvim opravama je bend došao na pozornicu. Koža, zakovice, ‘spajkovi’ i majice od Vadera. Ipak, svirali su 2 vrlo stara albuma, a sviranje takvog death metala uživo davno je prešlo u zaborav. Prolazilo mi je kroz glavu kako bi me ljudi gledali da si napravim majicu sa svojom slikom i hodam tako okolo. Zanemarimo li nošenje svojih majica, bend je u svemu tome izgledao prilično ozbiljno, možda čak i zlo, da gitarist nije radio urnebesne grimase cijelo vrijeme. Šalu na stranu, glazbeno gledajući, ovo je bio odličan koncert. Bend je počeo sa Sothis nakon koje se vokal obratio publici na prilično dobrom hrvatskom, jer, Vader su ipak prilično dobri poznanici domaće publike. Nisu se svirali samo najavljeni albumi „Sothis“ i „Black to the Blind“ već je bend uspio pripremiti i nekoliko novijih stvari kao što su Return To The Morbid Reich i Heading To The Eternal Darkness.
Da, istina je da postoje bendovi koji death metal sviraju brzo, brutalno, točno, zlo i naopako, ali vas svi svojom pojavom generalno zagnjave novijim albumima, koji žive u vremenu u kojem su stvarani. U utorak smo mogli gledati death metal kakav se svirao ranih devedesetih, i to na sirov i hladan, europski način.
Kako se koncert rasplamsao, emocije koje vežu ljude uz određene pjesme kulminirale, tako su se našla dvojica idiota kojima je smetao fotograf s desne strane pozornice, pa su ga stali naguravati i udaljavati ga, na što je intervenirao nešto poveći bradati čovjek i upozorio dvojicu kompića nek se smire, na što je tortura fotografa prestala. Da se koncert održavao u prostoru sa zaštitarima, spomenuta gospoda bi završila ispred dvorane, što je sasvim nepotrebno, jer kao što rekoh, kaos se, ljudi moji, samouređuje.
Ne mogu reći da je ovo bilo nešto najbolje što sam vidio, ali definitivno mi se svidjela atmosfera na koncertu. Bend je sve odradio savršeno, kako i priliči bendu s 30 godina staža, a publika se pobrinula za onaj drugi aspekt koncerta. Tako su ta dva entiteta koegzistirala u međusobnom izmjenjivanju pohvala, uzvika, pogleda i povrh svega razumijevanja preko glazbe. I da, sve najbolje Močvari.
