Izvještaj: Mešugava atmosfera u Tvornici
Nakon dva otkazana koncerta ovog mjeseca ovaj u ponedjeljak je prijao kao budali šamar. Iako jedan dio pratitelja scene još tuguje za ponovnim ne-slušanjem The Oceana i Intronauta, ovaj drugi dio se okupio u Tvornici kako bi isprao okus neprofesionalnosti benda Cult of Luna iz svojih mirišljavih ustiju.
Nije sve počelo tako odlično, stigoh u Tvornicu dok je Decapitated već bio na pola svog repertoara i prvo što mi je palo na pamet je da netko nije dovoljno odvrnuo onaj potenciometar iznad kojeg piše ‘Volume’. Bass bubanj i bass gitara nisu zavladali prostorom, ali je zato gitara bila vrlo prepoznatljiva. Najveći plus je dobio vokal koji je oduševljavao svojom nametljivošću. Nerijetko se kod ekstremne glazbe dogodi da vokal ostane prikriven zvukom instrumenata, ali to kod ovog komičnog Poljaka nije bio slučaj. Prepolovljena pozornica nije dozvoljavala neku preveliku zajebanciju na istoj, tako da smo gledali samo frajersko ‘headbanganje’ benda i publike. Relativni problemi s glasnoćom nisu spriječili Decapitated da odradi jako dobar koncert, barem za trećinu ljudi koji su do kraja večeri ušli u Tvornicu. Od odsviranih pjesama sjećam se Day 69 koja je odsvirana na kraju.
Decapitated je završio, pokupio svoje prnje, a to je značilo da slijedi čekanje glavnog benda – Meshuggah. Svijetla su se pogasila 10 minuta prije nego se švedska mladenka uspela na tron, a publiku je to vrijeme nabrijavao light show koji je bio usmjeren prema gledalištu. Zvukovi proboja dielektrika i materijalizacije Terminatora koji se upravo vratio u prošlost i malo svratio na koncert u Tvornicu, u kombinaciji s nerealno svijetlim bljeskalicama kod nekih su izazvali divljenje, kod nekih padavicu, a nekima je proradila probava. Nesumnjivo je to bio spektakularan dolazak na pozornicu, no ono što je uslijedilo nije bilo u rangu s izlaskom. Opet tiho. Ovog puta s nešto jačim bassevima, ali nešto tišom gitarom i vokalom. Nikako na zelenu granu. Nisam siguran da li se zvuk do kraja popravio ili sam se naviknuo na njega, ali kako je koncert dolazio kraju stvari su se čule mrvicu bolje. Nehumano je moći razgovarati s prijateljem na metal koncertu na udaljenosti 10 metara od pozornice, bez prevelikog deranja.
Sjećam se da je razglas u tvornici bio puno moćniji na prošlim metal događanjima. Sjećam se nekoliko redova zvučnika razglasa na Sabatonu, kada je zvuk bio prilično dobar, ali u ponedjeljak to nije bio slučaj. Ispravite me ako griješim, ali mislim da ovako veliki bendovi razglas furaju sa sobom, tako da izgleda da nas je Meshuggah pokušao zavarati onim bljeskalicama na početku. Kupite si razglas, pojačajte se, složite si zvuk, kad vam je već mjuza toliko nezanimljiva.
Ne pokušavam reći da je koncert bio loš, fanovi benda su nesumnjivo uživali, neke je koncert zabavio, no ipak sam od benda ovakvog kalibra očekivao da me obori s nogu i da me zapuhuju opasno glasni valovi zvuka . Matematike i kaosa nigdje; da, možda minimalno, u čudnim ritmovima bubnjeva i gitarama koje ih aritmično prate, ali slušao sam puno kaotičnije bendove, tako da tvrdim da bi se bend trebalo prestati nazivati matematičarima, jer vrh matematike nisu integrali u srednjoj školi. To što se sa zvukom išlo na ‘zicer’, da se čuju svi instrumenti, po meni je promašaj (patili su vokal i gitara). Sve to treba biti puno glasnije, tek tada monotonost i repeticija djeluju na čovjeka, tek tada vam cijeli organizam titra nametnutim vanjskim frekvencijama.
Bilo je trenutaka kada je publika svojim ritmičnim skandiranjem („hej hej hej“) pomogla ovom aritmičnom bendu, ali atmosfera je dobrim djelom bila (Me)šugava. Tu i tamo nekakvo ‘headbanganje’ i gibanje publike pred pozornicom. Unatoč tome Zagreb se ponovo pokazao kao dobar domaćin metal imenima, jer sumnjam da je bilo puno življe na ostalim koncertima turneje. Uz bolji razglas ovo je moglo biti puno bolje.
