Izvještaj – Miki Solus: Romantik Miki šarmirao žene u punoj Tvornici
Sjećam se ja Mikija još iz slavnih dana. Pitanje je što znači ‘slavni dani’? Popunjen pregrađeni Veliki (!) pogon Tvornice (preseljen iz Malog zbog prodanih karata) ili manji klubski koncerti. Moje sjećanje me usmjerava više na one dane rane slave. Začetci. Kada bend nije imao toliko publike, ali je vladala drugačija vrsta oduševljenja. Vladala je svježina. Tko je do tad na našoj sceni u istoj pjesmi tako vješto stopio toliko elemenata popularne kulture u tečan flow, a da pri tom spomene i baku?
Sve je počelo nevino 2011. kada je izišla “Muzika sumnjive kvalitete” ili, sudeći prema Mikijevom bandcamp opisu albuma, tipičan album o ciganima, vanzemaljcima, Kinezima, klošarima, bakama… Uz naputak: Također, vaše dijete može unaprijediti svoje znanje njemačkog jezika slušajući ovaj album. Dva EP-ja dalje, došli smo i do prvijenca “Muzika za djecu i penzionere”, veselog albuma s deset pjesama kojeg je sastav promovirao u Velikom pogonu. Na prvoj ‘Muzici’ vladalo je doba kada vjerojatno nitko od tri dečka iz sastava Miki Solus nisu ni sanjali o punom pogonu Tvornice kakav je bio sinoć. Ne samo popunjenost, nego i činjenica da je 90% publike zasigurno tu zbog toga što stvarno cijene Mikijevu glazbu, a to je dokazivalo ne samo ispjevavanje pjesama, nego i vesela rasplesanost s podignutim rukama u zraku.
Koncert je otvoren izvrsnom Smrt je romantična kojom kao da je zagarantiran put energičnom rastu koncerta. Po meni zanimljivije postaje tek dolaskom gostujućeg saksofona koji je, iako je sam za sebe zvučao dosta jednostavno, dobro upotpunio ustaljenost Mikijevih ‘funky spoken wordsa’. Naravno, tu su i klasični mikisolusojevski kaotično eksperimentalni završeci i očekivana pomama za hitom Hipster. Istaknula bih i veselje oko toga da su i Žuti vlakovi u Kini dobili mjesto na setlisti, izvrsno sudjelovanje publike krikovima na Bojim se muzičkih kritičara te šarmantno presvlačenje basista Frane u majicu četveroligaškog ‘kvartovskog’ kluba na bisu.
Međutim, priča koja zahtjeva poseban odlomak ovog izvještaja su žene. Miki i žene. Iako sam svjedočila mnogim Mikijevim koncertima kao da sam tek sinoć shvatila koliko žene zapravo padaju na šarm kojim Miki osvaja. Kao mehanizam koji donosi pobjedu, čega je mladi kantautor svjestan. Možda je stoga i jedno tri puta (barem) predstavio, kako kaže, svoj ‘zgodni bend’. Naravno, šarmantni su momci (ali i izvrsni, jaki back vokali) Frane i Tačko. Ipak, u trenutku potpune uživljenosti, mislim da se radilo o pjesmi Suncobran, Miki se dosta opušteno uživio u ulogu repera. I to je bio vrhunac dinamičnijeg koncertnog bloka kojeg je otvorio Pun kufer. Odmaknuvši se od klavijatura, ustao je i s mikrofonom u rukama veselo dirigirao ne samo ženske osmijehe, nego i puls uživljene publike.
Sve u svemu, osobno sam shvatila da me Mikijeve britke rime više ne zabavljaju toliko kao nekad, što ne znači da se radi o sumnjivoj kvaliteti (što glazbeno, što tekstualno), jer publika očito postoji. Dosta nje. Radilo se o djeci (pozdrav dječaku na tatinim ramenima u prvom redu), ženama ili penzionerima.
