novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Izvještaj – Motovun Film Festival (2. i 3. dan): Najbolje s Islanda i čestitke Bogdanu Žižiću

Foto: Andrea Vranić
Vrijeme čitanja: 4 minute

Drugi dan, druga očekivanja i dva aduta na programu koja su ih posve opravdala. Kratki je to rezime onoga čime smo se susreli prekjučer na 20. Motovun Film Festivalu u pomalo opuštenijem izdanju – valjda zbog toga što smo mi kamperi konačno odahnuli da kiše ipak neće biti, a možda je tome razlog i svježi dah islandskih filmova čije su projekcije opravdale status ovogodišnjeg partnerstva kao jednog od glavnih aduta ovogodišnjeg MFF-a. Sve u svemu, lakše se disalo.

Uvod u islandski film za nas je bio film Ovnovi (2015.) Grímura Hákonarsona koji u zatvorenom, ruralnom području Islanda, čiji krajolik odlično korespondira s karakterom njegovih stanovnika, kreira priču o braći Gummiju i Kiddiju koji se bave uzgojem ovaca na susjednim farmama, no već desetljećima ne razgovaraju. Smrtonosna zarazna bolest pogađa Kiddijevo stado, zbog čega u opasnost dolazi čitava dolina. I dok većina farmera odustaje od borbe i dopušta vladi da usmrti sve životinje kako bi se zaraza zaustavila, braća na to ne pristaju, već odlučuju zaštiti svoja autohtona stada te pritom, nerado, počinju i surađivati. Potreba za obitelji i bliskošću, obavijena crnohumornim elementima, okosnica je ovog filma o ponosu, tvrdoglavosti i duhu islandskog stočara. Na koncu, fotografija filma njegov je glavni adut pa, usprkos predvidivosti radnje, razumljivo je zašto su Ovnovi osvojili mnoštvo nominacija i nagrada.

Foto: Andrea Vranić
Filmski Island u koji smo se zaljubili

Priča o međusobnim odnosima na Islandu nastavila se i u večernjim satima s razlikom da treću životnu dob zamjenjuju mlade adolescentske godine dvojice prijatelja, Thóra i Christiana. Riječ je o jednom od aduta kojeg smo na početku naveli, filmu Heartstone  islandskog redatelja Guðmundura Arnara Guðmundssona koji gledatelja ne ostavlja bez daha samo odličnom fotografijom, već svakim segmentom, fantastično uklopljenim u priču koja nas uvjerava – odrastanje nije lako.

Heartstone prati Thóra i Christiana na njihovim ljetnim praznicima – periodu kada dječje igralište počinju ubrzano zamjenjivati iznenadnim seksualnim interesom za suprotni i isti spol. Svih je 126 minuta ovog filma nabijeno adolescentskom represijom vlastitih osjećaja s kojima se dvojica tinejdžera ne znaju nositi. Nesigurni i divlji, Thór i Christian isprobavaju granice koje su im postavljene, što od strane vršnjaka što od strane nesređenih obitelji kojima pripadaju. U kombinaciji s njihovim vlastitim impulsima koje ne mogu kontrolirati, Heartstone tvori višeslojan prikaz razvoja karaktera u prisnom odnosu s precizno određenom i zatvorenom okolinom koja ih okružuje. Ova snažna priča ne plijeni pažnju gledatelja isključivo za vrijeme trajanja filma, već ostavlja trajan trag, navodeći ga da preispita vlastiti stav o mladosti kao univerzalno bezbrižnom periodu života.

Foto: Andrea Vranić
Pjesme koje su branile Hrvatsku

I dok je Heartstone bio poprilično iznenađenje ovogodišnjeg programa, ono što se već neko vrijeme iščekivalo novi je dokumentarac Miroslava Sikavice Glasnije od oružja, premijerno prikazan upravo na motovunskom brdu. U svom novom uratku Sikavica je istražio i predstavio veoma opsežan korpus domoljubnih pjesama koje su u jeku Domovinskog rata bodrile moral naroda i boraca – od općeprihvaćenih i danas rado izvođenih poput pjesme “Moja domovina” Hrvatskog Band Aida do kontroverznih prepjeva ustaških pjesama. Priča o domoljubnim pjesmama kazana je iz osobnih perspektiva ondašnjih izvođača, na način da nas vraća u vrijeme događaja, pa ono što bismo s odmakom godina mogli gledati s podsmijehom, u ovom kontekstu gledamo s razumijevanjem. No zanimljivi su odgovori izvođača na pitanje bi li, s dvadesetogodišnjim iskustvom neovisne Hrvatske, ponovili svoje izvedbe. Sikavica je potvrdio da je uloga konteksta i trenutka u tom slučaju presudna.

Dodjela nagrade 50 godina: čestitke Bogdanu Žižiću

Treći je dan bio rezerviran za jednog od najplodonosnijih hrvatskih dokumentarista – Bogdana Žižića – dobitnika nagrade 50 godina koja se, kako glasi u priopćenju Festivala, dodjeljuje za “izdržljivost unutar kinematografije koja nikad nije mazila svoju djecu, počast cjeloživotnom maratonu ka zlatnom jubileju u uvjetima u kojima je osim ljubavi i strasti prema filmu, nužno imati i veliku snagu volje, a kontinuirani rad Bogdana Žižića duži od pola stoljeća, primjer je velike gladi za istinom u društvu u kojem povijesne činjenice vrlo lako bivaju izvrtane i odbačene.” I publika je iskazala svoje hvala dugačkim ovacijama redatelju, na što je on skromno odgovorio da je dobivena nagrada preteška da im uzvrati istom mjerom.

Foto: Andrea Vranić
I još malo filmova

Nakon dodjele nagrade uslijedio je nagrađivani film Gnjev mirna čovjeka španjolskog redatelja Raúla Arévala. Riječ je o trileru koji varira između sumnjivo smirene atmosfere te iznenadnih i brutalnih scena nasilja što gledatelja veći dio filma drži, u najmanju ruku, napetim i zainteresiranim.

Na kraju večeri morali smo donijeti tešku odluku – u isto vrijeme prikazivao se nagrađivani Trg Rubena Östlunda te kontroverzni film Mizandristice LGBT provokatora Brucea LaBrucea. S obzirom na to da smo imali poprilično male šanse da u nekoj drugoj prilici pogledamo LaBruceov film koji je, prema riječima redatelja bio zabranjivan i na mnogim queer i LGBT festivalima, odluka je pala na njega. Šteta. Mizandristice nisu ponudile mnogo više od plošne parodije i fantazije koja ne pruža šansu da dotakne ikoga izvan zajednice LaBruceovih pratitelja.

Foto: Andrea Vranić

Danas smo imali šansu proširiti naše znanje o ideji ženske oslobodilačke vojske koja planira uvesti novi svjetski poredak sa ženama na čelu jer se u sklopu programa “Netočno u podne” održao razgovor s kontroverznim redateljem, no u isto je vrijeme bila zakazana repriza Trga pa ovu priliku da odgledamo kanskog dobitnika nismo propustili (o čemu ćemo opširnije u idućem izvještaju). Čekaju nas još tri dana, pregršt filmova i popratnih programa. Srećom, jučer smo se poprilično opustili uz karaoke u Vrtu hotela Kaštel pa sad punom parom nastavljamo dalje.

Be social

Komentari