Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Glazba

Izvještaj – MrLee & IvaneSky u ZKM-u: Avangardni raj

23.04.2016. Tin ĐudajekFoto: Tin Đudajek

Jedan od najpoznatijih glazbenih parova u Hrvata, Damir Martinović Mrle Ivanka Mazurkijević, jučer su u Zagrebu održali prvi koncert na kojem su predstavili svoj prvi, zajednički album naziva “Colors“. Koncert se održao na netipičnom mjestu za koncerte, u prostorima Zagrebačkog kazališta mladih, za koji se ispostavilo da je idealan prostor za ovakav nastup. Kazališna pozornica i glazba već su nam pokazali kako mogu odlično surađivati, a jučer se ova teza samo još jednom potvrdila. Glazba koju Mrle i Ivanka rade inspirirana je i nastala kao glazba za kazalište, a pjesme poput Nije Dobro ili Happiness čak se i izvode u predstavi ‘Živjet ćemo bolje‘ istog kazališta u kojem je jučer održan koncert. Je li se za ovaj koncert mogla naći bolja lokacija?

Glazbeni događaji očito ne mogu početi na vrijeme, makar se oni održavali u kazalištu. Tako je onaj sinoćnji kasnio nešto više od pola sata. Kada smo konačno ušli u dvoranu, pozdravila nas je hrpa kablova, nasumično u prostoru razbacanih glazbenih instrumenata i neka vrsta instalacije koja je uključivala ogromne spremnike vode povezane žicama. Kada smo se dovoljno nadivili scenografiji, izašao je bend i koncert je napokon krenuo. Glasom Ivanke Mazurkijević ostao sam zadivljen od prve pjesme pa do kraja koncerta. Bio bi skoro pa zločin zatočiti ovakav gotovo pa operni glas u neki manji prostor. Još jedan razlog zašto mi se ovako širok prostor sviđao i bolje pristajao koncertu.

Foto: Tin Đudajek

Foto: Tin Đudajek

Iza Ivanke poredali su se Mrle koji je malo svirao svoj bas, a malo svoj laptop, iza njega bubnjar Morsa i Leta3 Ivan Bojčić Bin, a sa strana Vlado Simcich Vava, dok je drugu stranu držao još jedan gitarist Leta3 – Dražen Baljak. Uz stalnu postavu, bendu su se pridružili i brojni gosti – Matija Dedić za klavirom, Darko Jurković Charlie na gitari i glumci ZKM-a na Mrletovim improviziranim praznim kanistrima vode koji su se svirali kao violine. Zbog svega ovoga ovo nije bio tek koncert. Posebna lokacija, brojni gosti, a i sama glazba uvjerili su nas da je ovo nešto više od prostog koncerta koji sam možda i očekivao. Ovo je bio jedan od onih koncerata kada bi velika glazbena imena na zalasku svoje karijere pozvali sve prijatelje i s njima isto onako kako je nasnimano odradili najveće hitove svoje karijere. Identično to. Samo kraće. Zapravo, imali su samo jedan album za odsvirati zbog čega smo na bisu i dobili pjesmu Colors po drugi put.

Osim Ivankinog vokala koji sam pohvalio, svidjelo mi se više manje sve. Od scene, preko načina na koji bi se bend uživio u glazbu koju izvode pa do Mrleta koji bi doslovno uskakao u brže refrene. Bilo je iznimno simpatično i dinamično jer su se glazbenici mijenjali kao na kolodvoru. Čas je ovaj sjedao za klavir, u drugom su pak svi nestali s pozornice da bi ostali samo Ivanka i njena gošća, a onda bi se opet pojavili svi s još jednim gostom na trećoj gitari. Ovo je pridonijelo atmosferi koncerta jer sam u tim razmjenama i rošadama dobio dojam svečanosti i eskluzivnosti koju su, vjerujem, Mrle i Ivanka htjeli postići. Njihov avangardni pop predstavio nam se sinoć na najbolji mogući način, koncertom za koji sumnjam da je bilo tko ostao i najmanje razočaran. Pogotovo zato jer nismo znali što očekivati, unatoč već odavno izbačenom albumu, te kakvu ćemo atmosferu doživjeti.

Foto: Tin Đudajek

Foto: Tin Đudajek

Ta njihova avangarda možda je čak otjerana i do krajnjih granica na kraju koncerta. Sve se naglo, iz vesele i ugodne atmosfere, okrenulo k teškoj razumljivosti u svakom smislu. Ovaj moment dogodio se s izlaskom šestero glumaca koji su sjeli svatko za svoj ogroman prazan kanistar vode koji je svaki bio privezan žicom za drugi koji je visio iznad prostorije. Uz njih, izašla je na pozornicu i skupina glazbenika koju su svirali violine, violončela i viole te su svi zajedno počeli ‘svirati’. Nisam ništa razumio. Osim klasičnih instrumenata nisam znao tko proizvodi koji zvuk jer kako da znate kako nešto zvuči kada to vidite po prvi put u životu?! Trebam reći i da su se ti kanistri svirali koristeći gudalima, a svako malo drugi bi svirač potegao ovu ogromnu žicu koja spaja dva kanistra. Ovako su nas sve zbunjivali dobrih petnaest minuta dok napokon nije izašao vječno raspoloženi Prlja i, između već standardnog skidanja na pozornici, otpjevao i pjesmu ili dvije. Nakon ovog zbunjivanja, za kraj smo još jedanput čuli naslovnu pjesmu Colors i s time je završila ova neobična, ali prekrasna večer u centru glavnoga grada.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(19 votes, average: 3.421 out of 5)

Komentari