Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Glazba

Izvještaj: Nenadahnuti Queen Of Sabe u nezainteresiranom Vintageu

11.04.2015. Jan Vukasović
Foto: Jan Vukasović/Ziher.hr

Foto: Jan Vukasović/Ziher.hr

Sinoć su u Vintageu nastupila tri benda, Queen Of Sabe povodom promocije svog debi albuma “Tragovi” te gosti Nellcote i Mark Mrakovčić.

Nellcote sviraju nekakvu kombinaciju folka i rocka. Obično kada čujem folk rock padne mi mrak na oči jer se u zadnje vrijeme pojavilo neopisivo puno izvođača koji to pokušavaju svirati, no Nellcote nije još jedna dosadna kopija svega što je Amerika izbacila. Nellcote su zanimljiv i uzbudljiv bend koji ima puno toga za ponuditi, podjednako na snimkama i podjednako uživo. Sjećam se da sam ih prvi put uživo čuo na INmusic festivalu i pomislio da bi ih bilo zgodno čuti u klupskom prostoru. Želja mi se ostvarila, a definitivno nisu razočarali.

Na njihovu žalost, nije baš bilo puno ljudi u dvorani za vrijeme nastupa, a to je definitivno šteta jer imaju puno toga za ponuditi, od plesnih i zabavnih pjesama koje stvarno imaju potencijal postati materijal za sing-alonganje, do tužnih balada koje su kvalitetno odrađene. Lucija Čustić, poznatija kao Luce,pridružila im se na back vokalima, a ponekad je i preuzela glavnu riječ, što je frontmen prokomentirao rekavši kako mu je super pjevati njoj back vokale. Vjerujem da je njemu bilo lijepo, a meni je bilo još ugodnije budući da im se glasovi lijepo slažu. Usprkos tom slaganju, čini mi se da ga je Luce na momente znala malo “pojesti” svojim dosta snažnim i izražajnim vokalom, no to nije previše smetalo.

Foto: Jan Vukasović/Ziher.hr

Foto: Jan Vukasović/Ziher.hr

Sinoć su premijerno (barem za zagrebačku publiku) izveli pjesmu Lovely Creatures, koju su izvodili bez pratnje benda, samo Luce i frontmen Vinko. Doduše, bubnjar si nije mogao pomoći pa je pomazio činelu nekoliko puta. Lovely Creatures počela je kao pjesma koja bi bez problema mogla uči u soundtrack serije True Detective, bila je pomalo tmurna na vrlo atraktivan način. Nažalost, Nellcote su imali još samo malo vremena za sviranje te je njihov nastup ubrzo završio. Topla preporuka svima jest da poslušaju što ovaj bend ima za reći, lijepo je vidjeti (prije svega čuti) kada je bend još bolji uživo nego na studijskom izdanju.

Foto: Jan Vukasović/Ziher.hr

Foto: Jan Vukasović/Ziher.hr

Nakon Nellcotea, došao je red na Marka Mrakovčića i njegov bend. Mark Mrakovčić. Ne znam što da uopće kažem o ovom čovjeku osim da je apsolutno genijalan. Popeo se na stage sa svojim bendom koji se sastoji od klavijaturista i bunjara te se doslovce počeo derati, ne znam kako da vam to točno opišem osim da je zvučao kao onaj glas koji čujete u glavi kada netko tipka s upaljenim caps lockom. Bilo je nevjerojatno smiješno. Sama je pojava tog benda urnebesna. Klavijaturist “Ivek” doteturao je na pozornicu s nekim urnebesnim naočalama i cijelo vrijeme, čak i dok je Mark pričao, svirao nešto što mogu poistovjetiti jedino s dječjim pjesmicama, doduše, odsviranim na tehnički puno zahtjevniji način i s više smisla. Cijeli taj nastup ostao mi je urezan u sjećanju kao nešto nevjerojatno.

Foto: Jan Vukasović/Ziher.hr

Foto: Jan Vukasović/Ziher.hr

Na YouTubeu sam poslušao što to Mark Mrakovčić svira, budući da sam za njega znao jedino kao producenta, i naletio sam na neke snimke iz KSET-a gdje je to sve odsvirano akustično (uz Vondračekovu obradu “Gay Fish” koja uvjerljivo ostaje jedna od najboljih stvari na internetu). Čim su se popeli na stage i malo namjestili, Mark je okinuo takve distorzirane riffove da se sve treslo i pokazao zaista zavidnu snagu vokala. Još jedna usporedba kako bi vam pobliže opisao ovaj bend jest da si u glavi probate spojiti garage rock, grunge, cirkus (uopće se ne šalim) i kauboje. Eto, tako to zvuči. Mark je između pjesama izvikivao što je imao za reći, “Ivek” je sjedio za klavijaturama i svirao… nešto te pokušavao pričati s ljudima, čak je pozvao ljude da slobodno dođu na pozornicu i ispričaju vic. Bilo je kaotično, zabavno i ponekad poprilično impresivno.

Red je došao i na Queen Of Sabe da nastupi. Za nju/njih znam već dosta dugo i mogu stvarno reći da sam dosta vremena proveo slušajući sve što sam mogao pronaći na Youtubeu, ali ništa od toga me nije pripremilo na to da će Sabina Herman sa sobom imati jedan od najgorih pratećih bendova uživo. Stvarno mi je to žao napisati, ali taj bend je povukao sve što je ona napravila jednu stepenicu dolje. To što se sviralo zvučalo je potpuno lišeno inspiracije i kreativnosti, gore od svatovskog benda.

Foto: Jan Vukasović/Ziher.hr

Foto: Jan Vukasović/Ziher.hr

Sjećam se da sam nešto slično doživio sa Svemirom kada su odlične studijske snimke pretvorene u dosadan wannabe-klasični rock koji jednostavno nije funkcionirao. To se dogodilo i sinoć, samo što na sam Svemir nisam imao prigovora (osim na aranžman), a ovdje je dosta toga bilo izrazito loše. Nikada nisam čuo tako napadno struganje žica po basu, to je jedna od stvari koje kad čujete jednostavno ne možete ignorirati jer je neopisivo iritantno. U redu bi bilo da se dogodilo tu i tamo, ali ne na svakoj pjesmi. Sam bas je bio podosta izražen, a još u kombinaciji s dosta agresivnim i pomalo neugodnim tonom za muziku koja sama po sebi ne zahtijeva neku veliku žestinu te struganjem žica, stvarno sam poželio da mu pojačalo pregori.

Za bubnjanje jednostavno nemam drugih riječi osim da je nenadahnuto. Uhvatio sam bubnjara nekoliko puta kako svira identične ritmove na različitim pjesmama, ne onako slične, ne, identični udarci u identičnom tempu te iznad svega, bilo je dosadno. Neopisivo dosadno. Gitarske dionice nisu bile ništa posebno, pratnja akordima, tu i tamo neki ton za ukras. Minimalizam je nešto što poštujem i što mi u nekim slučajevima stvarno paše, ali ovo je bilo strašno. Primjer samog minimalizma upravo su početni radovi Queen Of Sabe, akustični radovi na engleskom jeziku. Nemojte me sada osuđivati kao nekoga tko ne cijeni hrvatski i draži mu je engleski, nego jednostavno nije bilo potrebe tekstove prevoditi na hrvatski i tako ih pomalo srozavati na jednu razinu koja zvuči pomalo jeftino, mogli su ostati na engleskom.

Foto: Jan Vukasović/Ziher.hr

Foto: Jan Vukasović/Ziher.hr

Najveći dojam što se tiče ovog koncerta jest da se osjećam prevareno. Kada slušate neke pjesme, primjerice Tragovi, u njima ima puno malih ukrasa i jednostavno je sve odlično ukomponirano. Uživo nema ništa od toga, uživo imate bend posve sterilnog zvuka (osim basista, on je iritantan, neka promjeni žice, zvuči kao turpija), koji prati ugodan Sabinin vokal, a sve je ukomponirano u nekakav klasični hrvatski pop-rock izričaj (koji je loš).

Za ovaj koncert jedino mogu reći da sam beskrajno razočaran. Razočaran činjenicom da se dogodilo toliko nepotrebnih i loših intervencija na zvuk Queen Of Sabe koji je kao akustičan bio sasvim u redu, dapače, bio je odličan. Čak ni publiku, izuzev prva dva reda, nije zanimalo što se događa na pozornici, svi su pričali i zafrkavali se, i znate što, potpuno ih razumijem. Jedino što mi je drago, budući da mi se prispavalo od dosade nakon 3-4 pjesme, jest da je koncert zbog nedostatka materijala brzo završio pa sam stigao na prvi noćni tramvaj.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(12 votes, average: 3.833 out of 5)

Komentari