Izvještaj – Parquet Courts: Neuvjerljiv punk iz njujorškog undergrounda
Njujorški bend Parquet Courts u zadnje je dvije godine od underground punkera postao mini glazbena senzacija. U istom su razdoblju izdali čak tri albuma, par EP-a te live album snimljen u studiju Jack Whitea, hvalili su ih NME, Pitchfork i Ziher.hr (album „Light Up Gold“ uvršten je na Ziherovu listu najboljih albuma 2013. godine), nastupali su na prestižnim festivalima i koncertnim lokacijama, rijetko davali intervjue, uopće nemaju Facebook stranicu, a kao web stranica služi im jednostavno oblikovani WordPress.
Ukratko, sve što ih čini poželjnima pred lokalnom publikom koja voli punk, post-punk i sve bučno između tih žanrova. Stoga je njihov jučerašnji posjet zagrebačkoj Tvornici kulture, barem tada kada je bio najavljen, bio pomalo neočekivan i iznenađujući. Kao predgrupa nastupio je zagrebački indie rock bend Broken Ideas koji je okupljenima predstavio zvuk svoja dva EP-a, „Order Makes A Mess“ i „Commotion“.
Na pozornicu Malog pogona glavne su se zvijezde popele čak par minuta ranije od najavljenih 22:15 i nakon laganijeg uvoda žestoko su nas odveli stazama uspješnica s prošlogodišnjeg albuma „Sunbathing Animal“, pjesmama Bodies, Black and White i brzom minijaturom Vienna II koje su se bez pauze prelijevale jedna u drugu. Setlista je pažljivo kombinirala brže stvari s repetitivnim brojevima sporijeg tempa, pa je nakon eksplozivnog uvoda uslijedilo sedam-osam minuta prepoznatljivog riffa pjesme Instant Disassembly, koju su momci poprilično nadahnuto gradirali do epskog višeglasnog finala. U pjevanju se izmjenjuju gitaristi Andrew Savage i Austin Brown te basist Sean Yeaton, a u svirci ih na bubnjevima prati Max Savage.
Središnji dio koncerta pripao je pjesmama s posljednjeg, također prošlogodišnjeg albuma „Content Nausea“ koji su izdali pod imenom Parkay Quarts, kao što su naslovna pjesma, Pretty Machines i još jedna minijatura Insufferable. No pravo je uzbuđenje kod publike donio treći dio koncerta, u kojem su zasvirali stvari sa spomenutog „Light Up Gold“. Točnije, bio je to omnibus pjesama koje su se stopile jedna u drugu, čak bez jasno naglašenih prijelaza. Završna solaža od Master Of My Craft elegantno je postala uvodni riff za Borrowed Time, jedne od njihovih najprepoznatljivijih pjesama. Kraj koncerta donio je još jednu minijaturu, neobično spektakularno Light Up Gold II, a sve je završilo uz Uncast Shadow Of A Southern Myth, još jednu višeminutnu epopeju koju su postepeno izgradili od distoniranog uvoda do bučne i kaotične završnice.
U konačnici, Parquet Courts je bend koji su mediji ispecali iz undergrounda, gotovo je zastrugao mainstreamom i bacio se na leđa ponovno u underground. Nakon hvaljenog i promoviranog „Light Up Gold“ nisu popustili pred pritiscima, na sljedećim su albumima nastavili svirati svoju kombinaciju punka i post-punka s primjesama sonic youthovskog white noisea. No, koliko god to na albumima dobro funkcionira te se čini svježim, poletnim i primamljivim, na koncertu njujorška četvorka ipak nije u stanju suvislo zainteresirati publiku. Kao da je između pozornice i puno Malog pogona postojao stakleni zid. Bend odlično svira, uigrani su, razglas je bio savršeno uštiman, no nakon nekog vremena više primjećuješ monotonost zvuka umjesto sviračku razigranost.
Iako je koncert bio kratak, dvadesetak odsviranih pjesama u sat i deset minuta bilo je sasvim dovoljno, a bis nije bio ni potreban. Izgleda da Courtsovci, koji na stageu izgledaju kao da ih ni malo nije briga za publiku, nešto više od toga ni ne mogu ponuditi, pa zato na ovoj turneji sviraju i u nekim europskim zemljama koje su dosad izbjegavali, drugdje je interes za njima očito splasnuo. Možemo se samo nadati da će na budućim studijskim izdanjima zadržati kvalitetu i inspiraciju, a s vremenom možda postanu i uživo zanimljiviji te uvjerljiviji.
