Izvještaj – Pavel i Vatra: Selfie za kraj
Neke je ljude stvarno jednostavno slušati. Pojednostavljenost i glatkoća riječi obojena glasom Aljoše Šerića postigla je idiličnost prolaska žmaraca jučer u Pogonu kulture. Svoj prvi nastup u Rijeci zacementirala je grupa Pavel. Kad kažem zacementirala, mislim na sveukupan dojam jučerašnjeg nastupa. Čovjeku koji uspije u slow motionu prenijeti emociju, nehatnost te ujedno i radost možete samo reći da ga ne treba više hvatati trema pred riječkom publikom jer ju je osvojio na prvom dejtu. I mi smo spremni za drugi izlazak.
Devedeset minuta koncertne izvedbe pred prepunim Pogonom asimililiralo se s tužnim notama i ljudima koji su s velikom pažnjom slušali koncert. Ponekad to nije lako izvesti, pogotovo kod bendova koji toplinu riječi te odnos sebe i pjesme u baladi želi prenijeti na drugoga. Za to je potreban pristojan slušatelj i dobar pripovjedač koji ni u jednom trenutku neće dozvoliti da koncentracija slušatelja padne i ostavi iza sebe neugodan žamor. Pavelu je to pošlo za rukom. Možda riječ „pošlo“ ne odgovara ovom opisu jer nije da sam večer provela u casinu pa mi je pošlo za rukom. Možda je više kao nezamijetna opijenost prevladala pubikom.
Sa samim startom koncerta vidno raspoložena ekipa predvođena vrckastom Antoniom Matković Šerić i Aljošom, klavijaturistom Juricom Hotkom, violinistom Deanom Melkijem, bubnjarom Jerkom Jurinom i meni najdražim trubačem Stipom Mađorom koji je dodao poseban sloj zabavi, bend nije pokazao sramežljivost, već su se odlično zabavljali na pozornici. Autentično osrednji, Zvončicu može biti sram, Ako si za mogli bi jednom izaći, Moj stan je prekinuo s njom, Čuvaj me, Sve si gluplji što stariji bivaš, Dobro je da sam bivši neke su od pjesama koje su se pronašle na set listi. Na samom kraju koncerta, Aljoša je pozvao Ivana Dečaka da mu se pridruži na bini kako bi finiširali svoj nastup s pjesmom Zbog tebe.
Potencirani angažman instrumenata raslojavali su prateći vokal te pritom ostajali u okviru pjesme. Kao što rekoh, slojevita izvedba ovih izvođača zvučala je iznimno nezamršeno i prirodno. Od cijelog nastupa oduzeti im ne možemo ništa, nego čekati odgovor za drugi izlazak.
Uslijedila je petnaestominutna pauza koja je poslužila za odlazak po pivo i time izazvala naguravanja prepunog Pogona. Dolaskom Vatre, točnije pjevača Ivana Dečaka, bas gitarista Tomislava Šušaka, bubnjara Marija Kasumovića te Roberta Kelemena na električnoj gitari na pozornicu, zahuktavanje jučerašnje atmosfere je započelo. Ništa labavo kod njih nije bilo jučer. Dionice gitara su rasprsnule opijenost publike koja je ostala od prethodnog izvođača. Krenuvši s valom starijih pjesma, publika se uživjelu u svaku pjesmu.
Ivan je kuler. Tomislav Šušak je kuler. Jučer sam čula razliku između cool osobe i one druge, ne-cool osobe. Ako obojici date šljive, jedan od njih će napraviti šljivovicu, dok će drugi napraviti pekmez. Ja volim pekmez. I šljivovicu. Nekad jedno više od drugoga. Htjedoh reći da nije bilo potrebno toliko mahati glavom tijekom sviranja te gitare i nadam se da Tomislava vrtoglavica nije omamila. Ivan je bio toliko cool da je dobio i grudnjak iz publike na kojem je bila i poruka. Ali bio je toliko cool da nije mario što piše.
Pozitivna interakcija izvođača i publike te zajednička suradnja tijekom izvedbe pjesama bila je konstanta, a to je rezultiralo jednom odličnom svirkom. Na njihovoj set listi pronašle su se starije numere kao što su Eskim, John Travolta, Glava kojom ne razmišljam, Privatni pakao, Tremolo, ali i Saturn, Bilo je dobro dok je trajalo, Kraj, Mornarska majica i mnoge druge. Povratkom na bis, pozvali su ekipu iz Pavela da im se pridruže i da zajedno otpjevaju Tango. Zajednička fotografija i zajedničko pjevanje cijeloga Pogona zabilježena je kod Riječana te ostavljam Daruvaru da pokuša i okuša se u kompeticiji s riječkom publikom na sljedećem koncertu Vatre.
