Istaknuto
27.03.2017.

Kroz iskustvo vođenja različitih radionica za djecu, prvenstveno Froooma, Boris Bakal progovara o radu s djecom, odgojnim i obrazovnim tehnikama i ustanovama te dječjoj perceptivnosti koja nam svima izmiče iz videokruga.

22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

Knjige

Izvještaj – Petrarca Fest: Suvremeni soneti starog tipa uz malo renesansne glazbe

23.07.2016. Filip DračaFoto: facebook.com/PetrarcaFest

Na trećem izdanju Petrarca Festa skupilo se iznenađujuće mnogo ljudi, s obzirom na to da se održava usred ljeta u gradu koji u to doba godine masovno migrira na more. Događaj nije osobito dug i bio je nešto čime je većina posjetitelja vjerojatno tek započinjala svoju večer u gradu otvarajući grla prvim pićima, no relativno se mnogo ljudi na njemu okupilo. U Atelijer Meštrović navratilo je sasvim dovoljno slušateljstva da bi se naguravali oko sjedećih mjesta.

Nakon uvodnih riječi, pohvala i zahvala organizatorice Magdalene Došen, nagrađeni su soneti bili pročitani. Bilo ih je na hrvatsko-srpskom i slovenskom jeziku, a za prisutne su ih čitali Zlatan Krajina, Karlo Došen i Sara Stanić. Čitati poeziju drugim ljudima umijeće je usporedivo s pisanjem iste, budući da također zahtijeva osjećaj za dojmljivo izražavanje. No ugođaj nije varirao sa smjenama ljudi koji su čitali, svi su soneti bacali dašak sjete na lijeni ljetni sumrak. Odabrani prostor također je dobro doprinio poetičnoj atmosferi; okružen zidovima na četiri strane i bez krova, prostor je poticao nadahnjujući pogled u nebesa.

Između soneta koji su dobili drugo i soneta koji je dobio prvo mjesto, te nakon svih soneta kao svojevrstan epilog, Igor Paro (koji je također doprinio sonetima) odsvirao je dvije veoma stare melodije na lutnji. Jedna je bila iz Petrarkinog vlastitog života, druga je komponirana dvjesto godina poslije. Da bi se željeni ugođaj Petrarca Festa ostvario, prostor događaja bio je ispunjen ganutljivim zvukovima renesanse, da bi nakratko u 20 sati atmosfera bila raspršena crkvenim zvonima od kojih se lutnja nije mogla čuti. No, glazbeni segment bio je sasvim na mjestu i dobro odrađen, a simpatični gaf dakako nije bio krivnja samog glazbenika. Nitko ni nije bio razočaran, ljudi su se ugodno nasmijali komičnoj komplikaciji.

Cijela je manifestacija potrajala onoliko koliko je potrebno da se odsvira par melodija i pročita šačica soneta, dakle ne dugo. No sabiti tolike dojmove u tako kratkom događaju isto je nešto što zahtjeva vještinu. Vrijedi doći i slijedeće godine.

Komentari