Izvještaj – Pips, Chips & Videoclips: Saharski uvjeti i odlični Pipsi
Naveliko najavljivani novi album “Walt” nikako da dobije datum izlaska, ali Pipsi zadnjih mjeseci neumorno sviraju. Tako su se već drugi put ove godine ukazali Zagrebu, oba puta u Vintage Industrial Baru. Osim jučer, imao sam ih priliku gledati i prije dva tjedna, u varaždinskom klubu Rogoz. Oba koncerta bila su slično koncipirana, prvi dio setliste bio je nešto raznolik, ali drugi dio setliste bio je isti u Zagrebu i Varaždinu (osim što su u Zgu Htio bi da me voliš prebacili na bis).
Druga opaska, Rogoz je ultra maleni klub, prostor je bio skroz popunjen, ali bilo je dovoljno mjesta za proći, stajati i disati, iako ventilacija nije baš u najboljem stanju. Nasuprot tome, dio s pozornicom u Vintage-u više puta je veći od spomenutog Rogoza, ali je toliko puta veća bila i gustoća ljudi, a pritom ventilacijski/klimatizacijski sustav nije uopće funkcionirao. Uz to imaju samo jedan ulaz širok jedva metar, kroz koji je gotovo nastao stampedo pri izlasku iz dvorane. Možda to sve i ne bi bio problem da je bio adekvatan broj ljudi u dvorani, a ne da su organizatori prodavali “neograničen” broj karata.
Koncert, najavljen za 22:30, počeo je deset minuta ranije, kad je gomila ljudi još bila ispred VIB-a ili u prednjem dijelu kluba za šankom, a neki još nisu ni stigli do kluba. S druge strane, prostor s pozornicom već je bio gotovo ispunjen, pa je bend valjda zato počeo ranije sa svirkom, ne znajući da je još toliko ljudi vani. Iako je karta bila iznimno jeftina, i vani se sve čulo (jedina pozitivna stvar VIB-a su dobri zvučnici), poanta koncerta je da vidiš, čuješ i doživiš svirku, a ne da ostaneš vani, ili da se sa gomilom ljudi moraš gužvati u smrdljivom prostoru temperature Sahare.
Što se tiče samih Pipsa, bili su odlično raspoloženi, svirka je bila na vrhunskoj razini, posebice su oduševili instrumentalima u završecima pjesama 2×2, Na putu prema dole i Bog. Setlista je bila izvrsno izbalansirana, zvuk je bio savršeno uštiman, no za njih je to sve uobičajeno. Publika im je bezrezervno uzvratila pjesmom, vriskom, pljeskom, mahanjem rukama (nigdje se to ne radi kao na “hipijejej hipija” na Gume na kotačima), znajući tekstove svih pjesama, čak i zadnjeg singla Htio bi da me voliš, što je mene posebno obradovalo jer smatram pjesmu među od najboljima u njihovu opusu.
Uz nju, odsvirali su još nekoliko pjesama s novog albuma, od kojih sam uspio uloviti ime pjesme Mogu ti reć’, koja me se najviše i dojmila od novih stvari, i glazbeno i zbog nadahnutih stihova, a čiji se tekst „da si jebeni peder“ odlično uklopio u blok s pjesmom Supermama. Ako su u devedesetima bili hrvatski ogranak britpop scene, prema ovome što sam čuo na koncertu novi album bit će druga strana britpopa, poprilično u Blur stilu, iako im malčice manjka melodioznosti u pjesmama. Još valja napomenuti da su odradili čak tri bisa, a na neplaniranom trećem bisu nagradili su publiku rijetko izvođenim Nogometom.
Pipsi su rijetko hrvatsko glazbeno blago, koliko ih neki obožavaju, toliko ih drugi mrze, ali zaslužili su bolje uvjete od ovih iz Vintage Industrial Bara. Posebice zato što su njihovi koncerti, zahvaljujući impozantnom opusu, glazbenom umijeću i strastvenoj publici, uvijek kvalitetni, energični i pozitivne atmosfere. Rekoh, bio sam u dva tjedna dva puta na njihovim koncertima, i ne bih imao ništa protiv otići idući tjedan opet. Osim ako bi bio u Vintage Industrial Baru.
