Izvještaj – Postmodern Jukebox: “All on a trip back in time”
Kraj radnog tjedna uvijek se dočeka s osmjehom na licu, a ovaj petak poseban osmijeh izmamio je jedan od najpopularnijih sastava YouTube ere – Scott Bradlee’s Postmodern Jukebox, koji je 31. ožujka nastupio u maloj dvorani zagrebačkog Doma Sportova. Ovaj zanimljivi, rastući glazbeni kolektiv koji trenutno broji 70 izvođača publici je priuštio više od dva sata najvećih glazbenih hitova u retro i jazzy ruhu, a jučerašnja postava zvučala je ugrijano i spremno pa zadovoljstvo po završetku koncerta na licima zagrebačke publike nije izostalo.
Koncert je započeo instrumentalnom verzijom pjesme The Final Countdown nakon koje se ubrzo na pozornici pojavio MC LaVance Colley i publiku pozdravio na svoj prepoznatljiv šaljivi način. Robyn Anderson otvorila je pjevački dio koncerta s Call Me Maybe, a niz je nastavila Maiya Sykes koja je naprosto briljirala s izvedbom Sam Smithove I’m Not The Only One. Muško pojačanje stiže s Cry Me A River u izvedbi Von Smitha, a Sara Niemietz predstavila se s pjesmom I Will Survive nakon čega joj se na pozornici pridružuju Maiya i Robyn s jednom od zanimljivijih obrada N’Syncovog hita Bye Bye Bye.
Gotovo pa neprepoznatljiva verzija My Heart Will Go On mikrofon u ruke daje Colleyju koji je osim komičarskih pokazao i pjevačke vještine, što je publika nagradila dugim pljeskom. Vrlo interesantan odmak od pjevačkog dijela večeri napravili su bubnjar i tap plesačica međusobnim battleom koji je kod publike izazvao oduševljenje jer takav splet nije uobičajen za vidjeti.
Možda najzabavniji dio večeri bio je povratak Robyn Anderson na stage kada se publici obratila na hrvatskom jeziku i rekla dvije-tri o svojoj haljini. Cijela priča bila je genijalna uvertira u ono što je slijedilo, a to je Thrift Shop na kojoj je s Robyn snage udružio Von. Halo u izvedbi LaVance Colleya bila je highlight večeri, a slijedili su hitovi poput Love Yourself, Sweet Child Of Mine, Forget You i Creep. Koncert su zatvorili s jednim od najvećih prošlogodišnjih hitova, pjesmom Sorry Justina Biebera na kojoj se publika najviše involvirala i u potpunosti surađivala s PMJ koji je ovaj put u cijeloj zagrebačkoj postavi bio na sceni. Kao bis izvedena je Shake It Off Taylor Swift. Osim Colleyevog maestralnog Halo, highlight večeri možda ipak pripada klavijaturistu koji je na samom kraju zasvirao Oliverovu Cesaricu, što je cijela dvorana popratila pjevanjem.
Scott Bradlee’s Postmodern Jukebox ispunio je sva očekivanja, iako je mala zamjerka izostanak samog Scotta i jedne od omiljenih članica, Haley Reinhart, ali koncert je bio toliko dobar da je sve zanemarivo. PMJ s razlogom ima svoje mjesto pod zvjezdanim nebom i uzevši u obzir količinu muzikalnosti i energije koju pružaju, neko vrijeme će se tu i zadržati. Specifičan smisao za humor, iskrena i opuštena komunikacija s publikom učinili su sinoćni koncert posebnim iskustvom za sve one koji su se htjeli dobro zabaviti, naplesati i uši napuniti vraški dobrim vibracijama.
