Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Knjige

Izvještaj: Predstavljanje Inicijative za feministički Filozofski

19.07.2017. Filip DračaFoto: Facebook event

U Močvari je u utorak 18. 7. održana tribina na kojoj su na tri razine izneseni razlozi za osnivanje nedavno nastale Inicijative za feministički Filozofski; razlozi koji se tiču obrazovanja općenito, razlozi koji se tiču konkretno Filozofskog fakulteta te razlozi koji se tiču hrvatskog društva i generalnog položaja žena u njemu. Govornice su iznijele prilično uvjerljivu argumentaciju oko toga zašto je Inicijativa potrebna i tribina će sasvim sigurno privući interes mnogih za Inicijativu. Ne treba ni spomenuti to da riječ feminizam danas iz nekog razloga provocira izvjesne ljude i tjera ih na trolanja mnogo snažnije nego prije (recimo) desetak godina, što je dobro; uvijek je riječ o privremenoj reakciji jer inat nikad ne traje dugo, pošto je psihički naporniji onome tko se inati nego onome tko taj inat trpi, a nakon njega uvijek nastupa otvorenije raspoloženje.

Stanje feminizma na Filozofskom

Predsjednica Inicijative Marija Dejanović je počela pitanjem koje se neizbježno postavlja: zar nema već dovoljno feminizma na FFZG-u? Taj fakultet slovi kao neki centar ljevičarenja u Hrvatskoj pa bi se mogao steći dojam da je Inicijativa samo još jedna preokupacija ljudi koji nemaju pametnijeg posla. No, ovo je zato što se nekim ljudima tanke kože čak i mala prisutnost lijevih ideja može činiti kao potpuna hegemonija.

Feminizam je na Filozofskom uglavnom zastupljen kao sporedna tema unutar nekih širih kolegija, kao apendiks nekoj priči koja je šira od njega samog. Studira se unutar mnogih zasebnih disciplina, no uvijek u fragmentiranom i razvodnjenom obliku; na sociologiji se proučavaju one dimenzije feminizma koje su relevantne za sociologiju, na pedagogiji one koje su pedagogiji važne, i tako dalje.

Ne postoji nikakav studij feminističke teorije koji bi bio sveobuhvatan i kojemu bi feminizam sam bio centralan, s iznimkom nekolicine izbornih kolegija. Osim toga, feminizam nam nudi jedno alternativno i deinstrumentalizirano poimanje znanja i obrazovanja u kojemu su oni shvaćeni kao vrijednosti koje su poželjne po sebi samima, a ne kao sredstva autokomodifikacije i pripremanja za tržište rada. Bolonjsko okružje u kojemu smo sada ne vrednuje znanje kao nešto što može čovjeka uzdignuti i razviti, već nešto što bi trebalo služiti političkom interesu kapitala.

Položaj žena na Filozofskom

Izlaganje članice Inicijative Petre Kurtović fokusiralo se na nedavne događaje na Filozofskom Fakultetu koji su otpočeli borbom Borasa i Previšića protiv svojih studenata glede ugovora s Katoličko-bogoslovnim fakultetom. Ti su događaji u prvom redu pokazali kako se navodno lijevi i progresivni Filozofski i dalje mora boriti za neke elementarne stvari i podsjeća nas na to da se pravo dobiva borbom.

Ukratko su prepričani neki od šokantnijih događaja tog razdoblja, poput Previšićevog dovođenja zaštitara koji bi ga trebali čuvati od volje njegovih vlastitih studenata, podnošenja kaznenih prijava protiv dvaju nastavnika, Previšićevih javnih optužbi (izrečenih na televiziji) da su studenti potencijalni teroristi, i tako dalje.

Još važnije za ovu tribinu, događaji su imali i brojne seksističke dimenzije koje su dosad spominjane tek usputno, no nažalost ni ovdje nisu bile stavljene u prvi plan jer se više govorilo o ostalim ispadima fakultetske uprave. No u redu je da su spominjane zajedno s tim jer je potrebno naglasiti da su svi oblici strukturnog nasilja povezani, da će jedan oblik nasilja povući i mnoge ostale za sobom.

Položaj žena u Hrvatskoj

Da ne ostanemo začahureni u granicama Filozofskog Fakulteta i Sveučilišta uopće, članica predsjedništva Katarina Poljak je govorila o patrijarhalnom nasilju u Hrvatskoj te potrebi za feminističkim obrazovanjem kao kontratendenciji tome. Rijetko kad se govori o tome da većinu ubojstava žena vrše muškarci koji su im bili bliski, njihovi muževi ili vanbračni partneri te da se u javnoj procjeni takvih događaja nikad ne govori o seksističkom i patrijarhalnom kulturno-političkom okviru unutar kojeg se takve stvari događaju.

Isto vrijedi i za seksualno maltretiranje i silovanje žena, koje po nekim ispitivanjima čak trećina građana RH smatra prihvatljivim ili barem opravdanim u određenim okolnostima. Riječ je dakako o onoj daleko raširenoj relativizaciji koju je svaka žena čula barem od nekog, ako ju nije i sama izgovorila: ako je žena silovana ili šlatana, to je zato jer je sama nešto učinila da to izazove. Instance nasilja nad ženama rijetko se kad identificiraju kao strukturalan problem i prečesto kao problem pokvarenih individua. Riječ je o tipičnom obrambenom mehanizmu kojim se uvjeravamo da je svijet pravedan i da se tako nešto ne bi nikad moglo dogoditi nama; ako se nekome nešto loše dogodi, to je zato što je nesretna osoba to sama nekim glupim potezom naložila.

Nadalje, silovanje i domestično nasilje su mnogo prisutniji nego što se misli, s obzirom na to da se jako malen postotak takvih prijestupa zapravo prijavljuje, a i od tih kojih se prijavljuju malo njih bude sankcionirano. Tragikomična činjenica da policija pri slučajevima domestičnog nasilja često hapsi i muškarca i ženu i tretira ih kao jednako odgovorne za situaciju obeshrabruje mnoge žene od toga da poduzmu nešto.

Ostale teme

Nakon ovih triju izlaganja, moderator Tomislav Čanković je dao riječ publici. Diskusija je bila veoma produktivna; neka su pitanja bila poprilično glupa i dokazala su nehotice da je inicijativa poput ove potrebna, neka su bila zanimljiva i poticala su na konstruktivno razmišljanje, no sva su zajedno stvorila zadovoljavajuću atmosferu dijaloga. Što se tiče glupih pitanja, govornice su pokazale impresivnu razinu strpljenja i spremnosti na diskusiju.

Pitanja su se odnosila na položaj žena u Hrvatskoj (oko toga je li postotak neprijavljenih silovanja za neznatnu nijansu manji nego što se govori), sporove oko pojma kulture silovanja (taj pojam je besmislen ljudima koji ne znaju na što se odnosi), navodne sklonosti feminizma cenzuri suprotnih mišljenja (mizogino trolanje je “suprotno mišljenje”), i slično. Bila su adekvatno odgovorena ne samo od govornica već i od nekih ljudi iz publike.

Od konstruktivnijih pitanja bi se moglo navesti sljedeće: Zašto feministički filozofski, a ne komunistički filozofski? Komunizam jest, na kraju krajeva, označitelj koji može okupiti pod sobom sve emancipatorne borbe, pa tako i onu za jednakost muškaraca i žena. Ali, odgovor je glasio, ujedno je i označitelj koji bi mogao kompromitirati one koji ga uzmu kao svoj, a s druge strane Inicijativi ništa ne brani da se bavi i radničkim pitanjima iz rodne perspektive.

Komentari