Istaknuto
18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

18.01.2017.

Zatvorite se i ove subote u Kavez s Glazbenim loncem – to će učiniti i Phaneron!

Glazba

Izvještaj – Pridjevi: Sukob mame psihodelije i kćeri mikrofonije

11.12.2015. Marta LučićFoto: Vedrana Sunko / edit: Ziher.hr

Nakon rasprodane svirke u Tvornici, kraljevi domaće psihodelije odlučili su svoju vjernu publiku, koje očito ima više nego što sam očekivala, počastiti još jednim iznimnim koncertom. Ovoga puta u nešto zagušljivijem, intimnijem gužvanju i više ‘underground’ raspoloženju prostora AKC Attack.

Za one koji eventualno još ne znaju za Pridjeve, bez imalo subjektivne naklonosti radi se o bendu koji definitvno zaslužuje pozornost i poštovanje. Pridjevi su počeli djelovati kao simbioza kantautorica Nine Romić i Ivane Picek za vokalima sve to uklopljeno uz psihodelične gitarske dionice Dina Santaleze (East Ra). Uskoro im se pridružuju Ivan Levi Levačić te Erol Zejnilović (članovi ABOP-a i Kriesa) te Andrija Santro iz sastava Bamwise. Kako saznajemo iz intervjua, skloni su improvizaciji i elementima filmske psihodelije koje implementiraju u zanimljivu kombinaciju sanjivosti i mističnosti.

Vratimo se koncertu u Attacku! Očekivano kašnjenje koncerta klasično za Mediku ovaj puta me koštalo mjesta. Iako bih vjerojatno trebala doći sat vremena prije da uopće mogu disati u istom prostoru, a kamoli stajati slobodno bez da se svake sekunde trzam okolo jer se ljudi bespomoćno naguravaju naprijed. Bilo kako bilo, gužva nije uspjela spriječiti kvalitetu koncerta. Ali nešto drugo jest. Mikrofonija primarno, uz tihe vokale na samom početku koncerta. Otvaranje magičnom Ubila sam cvijet, pokazalo se izvrsnim odabirom za uvod u psihodeličnu atmosferu. Nažalost se vokali skoro uopće nisu čuli, a ako je išta snažno (osim kaotično zavodljivog kaosa gitarskih rifova) onda je to upravo kontradiktorna, skladna snaga Nininih i Ivaninih vokala.

Sama pojava ove dvije dive na pozornici uvijek iznova fascinira. Toliko usklađene i na neki način drage (poput sestara psihodelije), čak i ako su ponekad nestajale sa stejđa ili publici nehajno okretale leđa, uspjele su prenijeti emocije – unatoč svim problemima sa zvukom. Međutim, da ne ispadne da je svemu kriva mikrofonija koja se besramno probijala kroz tužna lica pomalo razočaranih fanova, mogli bi i nešto pohvaliti. Sve pohvale idu zanimljivom lajtu koji se bojama i tijekom skladno uklapao u cijelu priču, i koji je recimo svojom zlobnom crvenom obuzeo izvedbu divne ‘ljubavne’ priče Lucifer i ja.  Koncertnom uspješnicom bih imenovala Pjesmu o drveću uz već očekivani hit Ako je. Je li riječ o mom umoru ili ne, ali činilo mi se da se koncert malo odužio, iako je zapravo bis trajao nešto duže jer je ponovno uključio neke zanimljive improvizacije, kao i ponovno izvođenje nekih pjesama sa samim Dinom Santalezom za vokalom te bacanje ruža u publiku od strane Nine Romić.

Sve u svemu, previše ljudi (drugi put bi rado čuli Pridjeve bar u Velikom pogonu Tvornice) i problemčići s razglasom nisu uspjeli pokidati tanke niti koje su sve ljubitelje domaće psihodelije uspjeli držati začaranim i obmanutim. Hvala Pridjevima na divnom repriznom koncertu. Za kraj – što reći nego polako požurite u kalendare upisati sljedeći koncert Pridjeva, ako ih uskoro bude (budući da su počeli kolati glasine da ih možda i neće tako skoro biti) jer vjerujte da ćete popunjeni koncertni prostor napustiti ispunjeni.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari