Izvještaj: Prvi dan Student Day Festivala nadmašio očekivanja
Ex Port Delta još je jednom mjesto „zločina“. Ponovno se tamo održava Student Day Festival, festival koji je počeo kao simpatičan omanji događaj, a do svojega je šestoga izdanja izrastao u ozbiljno renomirano ime na koje bi se mogli ugledati mnogi drugi slični događaji. Glavni se program održava na otvorenom, „pod okriljem“ Titova Galeba, dok je KBS Warehouse smješten svega nekoliko metara dalje, unutar kompleksa Ex Porta. Ovogodišnje je izdanje otvoreno jučer, 29. svibnja, i to u majstorskom stilu zbog čega se jedva čeka „drugi dan“.
Što se organizacije tiče, jučerašnji bi dan protekao bez greške da su organizatori učinili ono što se učiniti mora kada je riječ o festivalima, a to je objaviti satnicu nastupa. Kako se to nije dogodilo, brojni su nezadovoljno gunđali i pitali se kada nastupa bend koji oni žele čuti, a ja sam zbog toga propustila Pase. Pohvaliti pak treba tonca i razglas koji je odlično funkcionirao tijekom svih nastupa, no krenimo redom!
Dan su otvorili Sillyconsi, glasni riječki momci koji su svoj nastup odradili kasno popodne i zbog čega ih ja nisam uspjela čuti, baš kao ni zagrebačku Grettu i, na moju veliku žalost, Pase. Stigla sam na nastup Frenkieja i Sassje i malo se razočarala. Naime, iako ih inače ne slušam i nisam došla s prevelikim očekivanjima, stekla sam dojam kako je većina publike dijelila moje mišljenje te kako su momci i djevojka poprilično rezervirano odradili svoj nastup zbog čega su i oni koji ih inače slušaju djelovali rezignirano. Nije bilo „Ajmo Rijeka“ ili „Donji Miholjac“ momenta, sve je ostalo na razini odrađenog.
Nakon mlakih Frenkieja i Sassje pozornicu je zauzeo Psihomodo Pop koji je svojim nastupom održao lekciju iz „kako držati pažnju publike čak i onda kada ona ne zna sve pjesme“. Možda Psihomodo Pop nije donio ništa revolucionarno svijetu glazbe, ali je donio Davora Gopca, a to je itekako revoluciono. Pritom ne želim reći da je Psihomodo Pop samo Davor Gobac, ne, ne, nikako ne. Svi članovi benda tijekom cijeloga nastupa skaču, glupiraju se i animiraju publiku koja to onda zna prepoznati i ne odustane nakon prve nepoznate pjesme. A tih je nepoznatih, bar meni i mome prijatelju (a moj je prijatelj izuzetno velik obožavatelj te grupe i ponašanjem potencijalno novi Gobac), bilo dosta. No ono što je dobro jest da su i te nove pjesme ostale vjerne prijašnjemu radu benda i nisu se svele na jeftine rime koje čak nisu ni smiješne. Provjerene uspješnice poput Natrag u garažu, Fride, Ja volim samo sebe izazvale su veće oduševljenje od novih kompozicija, ali je cijeli nastup bio lijepa kombinacija složena po principu nešto novo, nešto staro, nešto posuđeno, falilo je jedino nešto plavo. Dakle, kako bi rekao moj prijatelj, pravi fanovi Gopcu mogu zamjeriti eventualno cipele.
Završetkom Psihića krenula je lavina ljudi koji su okupirali doslovno sav prostor pred pozornicom koja je bila spremna za Hladno pivo. Mile i Rijeka stari su znanci pa nije bilo početničke treme, ni propalih fora. Pivari su izvrtjeli brdo starih i brdo novih pjesama i tu moram ponovno spomenuti jeftine rime. Naime, kao što nemam problem s novijim radovima Psihomodo Popa, tako imam problem s pjesmama novijega datuma Hladnoga piva. Ona te dribla ko Messi, mašeš repom ko Lessi? Ozbiljno? Razumijem da je Messi popularan i da se Lessi rimuje s njegovim imenom, ali zbilja? Nije mi ni glazba koja prati takav tekst nešto posebno zanimljiva ili dobra da bih mogla ignorirati takav tekst. Sve me to tim više ljuti kada čujem i vidim kako bendu dobro stoje pjesme poput Šamara, Jednim osmjehom ili Ljetni hit, a onda par minuta poslije dobijem šamar Lessijem (ili Messijem, svejedno). Koncertno gledano, Hladno pivo odsviralo je školski. Publika je pjevala, skakala, Mile je bacao dobre fore i dobivao dobre povratne reakcije. Odmicanjem je njihova nastupa odmicalo i nestrpljenje jer svi su znali tko dolazi – SIGMA!
Engleski drum and bass duo momentalno je izazvao oduševljenje u publici. Ne znam koliko je ljudi bilo (kaže Sigma na svom instaču oko deset tisuća), ali cijeli je svijet u tom trenutku bio u Rijeci. Najveće je oduševljenje očekivano izazvala Nobody to Love, pjesma koju znaju i oni koji nemaju pojma tko je Sigma. Energični nastup upotpunili su karizmatični pjevači, zanimljiva svijetla i animacije na zidu te vrhunski razglas. Stanje delirija izazvale su i Changing i Higher, ali i Waiting all Night, obrada Rudimentala, kao i Hot Right Now, obrada Rite Ore. Njihov je nastup bez imalo sumnje obilježio prvi dan festivala, a vjerojatno i ostavio najjači dojam od svih nastupa na dosadašnjim izdanjima. Genijalna je i činjenica kako su ih Riječani i svi ostali gosti, zahvaljujući organizatorima Student Day Festivala, jučer imali priliku čuti besplatno, a da bi za njihov nastup inače morali izdvojiti nezanemarivu svotu. Sve u svemu, kako se to lijepo u žargonu kaže, Sigma je pojela prvi dan festivala!
Da fešta potraje do jutra, pobrinuli su se najveseliji Istrijani (i na pozornici i u publici) poznati kao The Night Express Band koji su najizdržljivije uveli u subotu te ih ispratili na počinak s prvim zrakama sunca.
Student Day Festival jedna je od boljih stvari koja se dogodila Rijeci proteklih godina. Dani festivala dani su kada je cijela Rijeka vani, kada Kont izgleda kao Barcelona i Madrid vikendom, kada je baš lijepo studirati u Rijeci. Zbog odličnog dojma koji ostao za prvim danom, jedva čekam današnji, „drugi dan“ kroz koji će prodefilirati S.A.R.S., Let 3, Pips, Chips & Videoclips, The Prodigy Real Tribute Band, Silente, Gatuzo i Kraj programa. I danas sve posjetitelje očekuje KBS Warehouse i bogat program. Ovih je dana Rim prazan grad jer svi putovi vode u Rijeku!
