Izvještaj – Punk u Grey Roomu: Uvijek! Ranije!
Petak, 3. lipanj, skoro ljeto, punk i Medika. Sve od navedenog je točno i dobar preduvjet za zabavu. Spierdalaj i Dolibasija u Grey Room-u povodom „rođendana“ kao izgovor za događaj koji se već tradicionalno organizira u gornjim prostorijama bivše tvornice i skvota.
Dođoh ja tako u ponoć jer je frend rekao frendu da će početi svirati u 12. Počeli su svirati u pola 1, ali ne smeta, ‘ljeto’ je i petak navečer. Malo je smetalo što nema Tomislava i što je Pelin 10 kuna, ali što ćeš, ne može sve biti idealno. Barem imaju toalet. I krene Spierdalaj, krene pa strgaju bubanj… Ma osvojili su, pobijedili, jednostavno savršeno. Atmosfera je bila dobra, na razini, očekivana, zabavna, sve što i treba biti. A Moja Cura je na kraju otpjevana uz pomoć entuzijasta iz publike. Super, divno, ponovilo se, treba toga još.
I nakon intenzivnog Spierdalaja kreće Dolibasija s Molly’s Lips nakon koje se gitarama i bubnju pridružuje i pjevač, što je dosta dobar trik. Međutim nakon toga je sve otišlo lagano nizbrdo, i što je najčudnije mislim da nije bila stvar toliko u bendu, koji je doduše malo ‘laganiji’, onako kalifornijski, ska, ljetni. Problem je bio u vremenu. U tom trenutku je zasmetalo što je koncert počeo nakon ponoći. Prošlo je već 2, i svi su bili pomalo na izmaku snage.
Jednostavno je bilo kasno, a nije to ‘party’ elektronike da se publika održava budnom na različite kreativne načine. Na kraju je ipak uzvanike koji su platili sudjelovanje probudila Jelena i Od jutra.
I to je bilo to. Uzbudljivo događanje, trebali bi se rođendani slaviti češće. Drugi put s više svirke i bendova. Manje praznog hoda. Nema potrebe da koncert počne u pola 1. Može se ‘piti ispred’ i do 11.
