Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Glazba

Izvještaj – Queens of the Stone Age: Najbolji prošlogodišnji album uživo na Velesajmu

13.06.2014. Tim Hrvaćanin
Foto: Tim Hrvaćanin

Foto: Tim Hrvaćanin

Lijepo je u Hrvatskoj/regiji vidjeti uživo velikane na reunion turnejama (npr. My Bloody Valentine u Ljubljani i Šibeniku, Neutral Milk Hotel u Tvornici ili uskoro Pixies na INmusicu), još je ljepše otkriti mlade bendove i buduće nade, ali meni je najbolje doživjeti koncerte velikih bendova u naponu snagu, posebice ako su unatrag godinu dana izdali odlične albume. U tu kategoriju bih mogao uvrstiti prošlogodišnja gostovanja Arctic Monkeys i The National, a ove godine smo napokon dočekali Queens of the Stone Age. Njima bih još dodao Foalse i The Black Keys na Inmusicu, iako je najnoviji album ovih potonjih nešto slabije izdanje od ostalih nabrojenih.

QOTSA je u Zagreb stigla na krilima odličnog prošlogodišnjeg albuma „Like Clockwork“, kojeg ja osobno smatram njihovim najboljim albumom i najboljim albumom 2013. godine. Stoga me posebno veselilo što su odsvirali čak 8 od deset pjesama s albuma na koncertu. Već sama činjenica da na aktualnoj turneji sviraju sve pjesme s albuma uživo, i to uglavnom u ovako velikom postotku, ide u prilog kvaliteti albuma.

Na ostatku setliste nije bio zastupljen debitantski album, ali su zato bili odsvirani svi hitovi s ostalih albuma, uz pokoji raritet, iako je teško išta prozvati raritetom, s obzirom na to da su na ovoj turneji stvarno puno pjesama iz cijele karijere izvrtjeli kroz setliste.

Što bi bila loša strana koncerta? Razglas. A možda i nije stvar u razglasu, nego u prostoru Velesajma, jer su slični problemi bili i na koncertu Manu Chaoa. Nisu to zapravo problemi, nego je zvuk ostao šuplji, prazni, nedostajalo je punoće zvučne slike. Prvih 6-7 pjesama stajao sam relativno blizu pozornice i imao sam osjećaj kao da sam u nekoj kupoli, zvuk me preletio, a ne dopire do mene.

Koncert je počeo Jonovim nabijanjem po bubnjevima i očekivao sam da ću se, uključenjem gitara i basa, naprosto smrznuti. Ispalo je nekako mlako. Kao da je sve provučeno kroz radijski filter, da i koncert zvuči kao da slušamo album „Songs for the deaf“. Vokal je u početku bio posebice tih, Josha gotovo uopće nisam čuo dok je pričao između pjesama, ali dok je zapjevao je situacija bila mnogo bolje. Ne zovu ga bez razloga Ginger Elvis.

Foto: Tim Hrvaćanin

Foto: Tim Hrvaćanin

Nakon par pjesama sam se pomaknuo iza, ispred šatora ton-majstora, i tamo je zvuk već bio onakav kakav bi čovjek očekivao od QOTSA-e. Prema kraju koncerta je zvučalo sve bolje i bolje, i bend je bio sve moćniji i uvjerljiviji, tako da je zadnjih 5-6 pjesama bio pravi užitak slušati, posebice iznimno nadahnute verzije pjesama Better living through chemistry i A song for the dead.

Osim očiglednih razlika na studijskim snimkama između starih pjesama i novog albuma, na kojem je više mid-tempo pjesama, dosta klavira, više poigravanja ritmom, riffovima, aranžmanima, pa pomalo i s elektronikom, razlike su i u njihovim koncertnim interpretacijama. Osjetilo se da nove stvari još nisu u potpunosti sjele, niti kod benda, niti kod publike. No, to ne znači da nismo uživali u njihovim izvedbama, s obzirom na to da su kompleksnije od starijeg opusa i izvlače iz benda maksimum kreativnosti.

Što se tiče benda, nije potrebno previše riječi. Puno sviraju na ovoj turneji i dobro su uigrani. Većinom su se držali gitara, basa i bubnjeva, ali bilo je tu i malo analognih instrumenata i klavira. Čak je i Josh ostavio gitaru i sjeo za klavir na pjesmi The Vampyre of Time and Memory na bisu. Komunikacija s publikom je bila simpatična, ništa pretjerano, pristojne zahvale i kratke najave pjesama s prikladnim opisom. Moglo bi se reći da su u svemu bili suzdržani, da smo od QOTSA-e očekivali ipak malo energičniji i agresivniji nastup.

Zaključno, ne mogu reći da sam oduševljen koncertom. Zadovoljan jesam, poprilično, a iako je trajalo samo sat i 40 minuta čuo sam sve što sam htio čuti, a i očekivao. Ima stvari o kojima bismo mogli raspravljati i sugerirati njihovo poboljšanje, ali to ne umanjuje činjenicu da je riječ o kvalitetnom koncertu veoma dobrog benda koji je privukao ogromnu masu ljudi na Velesajam, što je dobar znak da rock publike u Hrvata još ima. Da li bih išao opet na njihov koncert? Vjerojatno, osim ako idući album ne bude veliko razočaranje.

Komentari