Izvještaj – Skindred: Privatna reggae nu-metal fešta za tristotinjak ljudi
Koliko sam uspio shvatiti, jako je mali broj ljudi koji do ovog benda nije došao preko računalne video igre „Need For Speed: Underground II“, na čijem je soundtracku osvanula njihova pjesma Nobody. Međutim, to ne znači da bi trebali imati manji broj fanova. Baš naprotiv, na njihovom koncertu na InMusic festivalu 2010. okupio se popriličan broj ljudi, dok se isto tako iščekivao njihov nastup na Rokaj festivalu 2012. godine, prije nego je u zadnji tren festival otkazan, pa su nastupila samo tri najavljena benda, bez Skindreda. Upravo je zato ovaj nastup trebao biti natprosječno posjećen, no nije ispalo tako.
U prepolovljenom prostoru velikog pogona Tvornice trebalo je biti i više nego dovoljno mjesta za svega tristotinjak ljudi koji su se skupili, no to nije bio znak da će koncert biti loš, iako to tada još nismo mogli znati. Bend je ranije ove godine izdao peti studijski album „Kill The Power“, kojeg sam tada i letimično preslušao, no nije djelovao pretjerano oduševljavajuće. Iako, tu uviđam i poveznicu s prošlim albumima, ni jedan nije pretjerano kompletan i zanimljiv, osim nekoliko hitova. Sve ono što bendu naizgled fali na albumima, definitivno nadoknađuju live nastupom.
Odgledao sam stvarno velik broj koncerata i mogu reći da je jedna od garancija dobrog provoda i dobra setlista. Bendovi koji ne zaboravljaju svoje hitove imaju zagarantiran dobar live nastup u kojem će publika uživati. Ništa na pozornici ne može biti toliko loše, što ne bi mogla popraviti atmosfera koju će stvoriti fanovi koji u zrak urlaju stihove jednog od hitova benda. Isti je slučaj sa Skindredom, od trinaest pjesama koje su odradili, s najnovijeg su albuma bile svega četiri, dok su ostatak koncerta popunili hitovi poput Rat Race, Stand For Something, Bruises, Nobody, Pressure, Trouble, Babylon i Warning.
Manjak ljudi na koncertu nije se uopće osjetio, prepolovljeni prostor zastorom napravio je svoje i dao dojam jače popunjenosti, a angažman svih i sudjelovanje u Benjijevim jeftinim frontmenovskim nabrijavanjima publike podigao je atmosferu na novu razinu.
Zvuk je bio genijalan. Jednostavno nisam mogao vjerovati koliko je bend usviran i kako dobro zvuči bubanj u kombinaciji s klasičnim nu-metal rifovima. Istog sam trena pomislio na Korn i Slipknot i vratio se nazad na Boba Marleya kada je Benji otvorio usta. Jako kvalitetno odsvirana – ne pretjerano kvalitetna – uživo jako efektna glazba.
Ispada da je koncert poslužio kao okupljanje nu-metal nostalgika. Sreo sam i kolegu s kojim sam u osnovnoj školi razmjenjivao CD-ove Linkin Parka, Korna i Static X-a, tako da je na mojoj subjektivnoj razini kompletna atmosfera otišla u nekakvo metafizičko stanje.
Ispast ću hipokrit, ali nije ni bitno. Po ovakvim nastupima bendova iz drugih žanrova pljujem, no Skindred je odsvirao odličan koncert, promovirao „world peace“, uvlačio se u guzicu „pravim“ metalcima nabrajajući metal bendove, usput i zabavio publiku i napravio pravi kaos kada je odsvirana Nobody. I neka je – jer takvih koncerata fali.
