novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Slim Cessna’s Auto Club (Močvara): Slim, i to je Amerika

Foto: Valentina Sertić/Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute

Bila sam jedna od onih sretnika koji su se zatekli na prvom zagrebačkom koncertu Slim Cessna’s Auto Cluba. Nasreću ili nažalost, dobila sam priliku da ih ponovno čujem. Ovoga puta, umjesto u malom pogonu Tvornice, u dobro popunjenoj Močvari. Ovaj “nažalost” stoji ovdje jer mi se čini da je koncert u Tvornici bio jedan od onih rijetkih koncerata na kojima je sve, i to potpuno neočekivano, sjelo na svoje mjesto. Iako je bend isti, u Močvari je sve bilo malo off. Malo ton, malo ljudi, malo oni sami. No najmanje oni sami. Činjenica je da je Slim kapitalac među njemu sličnima i možda jedini kojemu ljudi za vrijeme koncerta ljube ruke, kao da je kakav Vito Corleone, a ne kauboj sa srebrenim zubom. Što je to ipak žalosno kod Slima i Amerike, pročitajte u nastavku.

Slim “u buci, u larmi, u rudniku, na farmi”

S obzirom na to da moji dojmovi u velikoj mjeri ovise o jednom velikom dojmu s kojim sam ostavljena nakon zadnjeg koncerta, potrebno je prisjetiti se koncerta u Tvornici. Kolega Đudajek o tom je koncertu složio izvještaj koji meni tada nije ništa značio. Sada ima puno više smisla. Za mene je zadnji koncert bio više nalik raskalašenoj sahrani, nego američkoj fešti. Sahrana je to koju šerif organizira za odmetnika kojeg lovi godinama. Prije vješanja on poziva sve svoje prijatelje da s njim proslave ulov života. Pritom lancima veže osuđenika na smrt uz sebe i daje mu bendžo u ruke, neka svira. Jer, osim što je dobar lopov, mrtav je čovjek najbolji svirač bendža u okrugu. Za vrijeme te raskalašene zabave šerif počinje suosjećati s njim, jer shvaća da njegovim gubitkom gubi i smisao vlastitog života. Koga ili što sada loviti? Čime ispuniti vrijeme dok Vrag ne dođe po svoje? Možda alkoholom i rock ‘n’ rollom.

Jučerašnji koncert nije bio toliko zloslutan, ali ono što Slim Cessna i njegov pobočnik, fantastični Jay Munly rade na tragu je predstave u kojoj je jedan od njih stvarno nalik šerifu, a drugi mrtvom čovjeku. No osim što svira bendžo, mrtav čovjek pleše i pjeva te sa svojim upalim očima i nikotinskim žvakama ipak uspijeva biti svijetla točka cijelog nastupa. Vrijeme brže prolazi uz nikotinske žvake i rock ‘n’ roll.

Foto: Valentina Sertić/Ziher.hr
Prazan kovčeg čeka da Slim stigne izdaleka

Slim Cessna je moćna pojava i tako lako dopušta ljudima da ga obožavaju. Ne znam jesam li ikada vidjela čovjeka koji tako opušteno prihvaća unošenje u lice, čak i kada se ljudi koji ti se unose u lice ponašaju kao skinjare. Opušteno, ali s kičmom, jer nije htio riskirati s Močvarinim crnim vinom. Slim je gospodin, čak i kada pije. Osim što je gospodin, Slim je i DJ. Zagrijavanje prije koncerta, kao i zamrzavanje nakon, nije prepustio slučaju. U koncert nas je uvela pjesma Louvin Brothersa Satan is Real, a na kraju su svirali Byrdsi i maestralna Eight Miles High. Zapravo, samo stupanje na stage i konačno silaženje s njega izvedeno je uz country standarde kao što je For The Good Time Willieja Nelsona. Rijetko koji izvođač koji sebi da zadatak da zabavlja ljude i prije i nakon koncerta bude tako uspješan u tome. Bio stisak ruke ili pjesma, Slim je kralj svog okruga.

Ostatak benda nema tako jaku prisutnost, a cijela stvar još je tužnija kad se ni prisutnost njihovih instrumenata ne čuje. Na tom su planu najviše patili žičani instrumenti. Ipak, gitarist ima gitaru s dvostrukim vratom koja je presvučena velurom i nosi lik Djevice i Spasitelja. Ona je možda najbizarniji od alata kojim bend barata. Njegov vlasnik u mom bi scenariju bio ministrant. Nemilosrdni bubnjar bio bi krvnik, a djevojka koja svira pedal steel guitar i synth (mjestimice istovremeno) je narikača. Kao što sam već spomenula, još je nešto osim zvuka bilo off. Je li to performerski tajming ili nešto drugo?

To je ona druga slika

Cessna je ponovio klečanje na podu koje nam je poznato još iz Tvornice, ali dok su se u Tvornici svi spustili na pod, u Močvari je pola publike ipak samo gledalo što se događa. Ono što je zadnji put izgledalo kao molitva, sada je bila polu-prazna gesta klanjanja običnom čovjeku. Većinu koncerta sam se borila s idejom kakvim ljudima se ovakva proslava klasične američke ikonografije može svidjeti. Zaključak je banalan, ali vrlo vjerojatno onima kojima bi, čak i ako toga nisu svjesni, prijala i slična proslava naše vlastite. Jer i to je Amerika. Možda govorim o neobičnoj manjini koja je popunila prve redove. Bilo je tamo svakako puno poznatih lica zaljubljenika u country glazbu, ali kada se glazba stavi na stranu (jer nju ionako nismo mogli čuti kako treba), ostaje nastup. Ostaje fešta, a meni to nije bilo dovoljno.

Jedno je ipak sigurno, Slim Cessna’s Auto Club i Zagreb vidjet će se opet (ako prvi budu izbjegavali zrakoplove). Ovo je bend koji će nam se još puno puta vratiti. A i ja ću se vraćati na njihove nastupe, sve u nadi da će uskrsnuti iste sablasti koje su me gledale one večeri u studenom.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari