novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Špancirfest (1. dan): Povratak u prošlost

špancirfest
Foto: Tim Hrvaćanin / Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 6 minute

Nikad se među Varaždincima nije toliko raspravljalo o Špancirfestu kao ove godine, i to prije nego što je festival uopće počeo. S prvim danom 19. Špancirfesta prestala su sva nagađanja i već sada možemo dobro naslutiti što nas idućih devet dana očekuje na varaždinskim ulicama i trgovima. A očekuje nas sadržajem siromašno izdanje Špancirfesta, barem što se službenog programa tiče. Organizatori žele okrenuti brojke na svoju stranu – četiri pozornice, 20 uličnih izvođača, više od 400 programa ukupno – no znamo da cilj Špancirfesta nikad nije bio loviti brojke, već je kvalitetan, zanimljiv i raznolik sadržaj bio taj koji je Španciru donio impresivne (brojčane) rezultate. Samo treba podsjetiti da je Špancirfest zadnjih nekoliko godina bio drugi najveći hrvatski glazbeni festival, nakon INmusica.

Ipak, ako govorimo o brojkama, prvi dan ovogodišnjeg Špancirfesta neće ostati u kolektivnom sjećanju kao one godine kada su festival svojim koncertima otvarali Josipa Lisac i Massimo na krcatom Stančićevom trgu pred tisućama posjetitelja. Ne mogu to objektivno procijeniti, no čini mi se da je ovog petka, 18. kolovoza, u Varaždinu ipak bilo osjetno manje špancirera nego prijašnjih godina (pod osjetno mislim na to da su ulice bile prohodne, za razliku od nekih godina kada doslovno nisi mogao nikuda proći), a istog su dojma bili mnogi s kojima sam razgovarao. No ako to sagledamo iz druge perspektive, prvi dan Špancirfesta skupio je zavidan broj posjetitelja bez ikakvog jačeg programa koji bi privukao veću količinu ljudi (svejedno mislim li na koncert ili pak na predstavu poput prošlogodišnje ” francuske kazališne skupine Transe Express).

Nitko nije došao na neki koncert, već isključivo zbog festivala kao takvog, što je ipak odličan pokazatelj. Naravno, nije u redu generalizirati, sigurno ima npr. fanova Nole koji su se veselili njihovom varaždinskom koncertu, no želim reći da bend poput Nole ni u Zagrebu ne nastupa pred nekim većim masama, već ponajviše u manjim klubovima za nekoliko stotina slušatelja. A ovogodišnji je glazbeni program Špancirfesta upravo takav. Drugim riječima, nema Manu Chaoa koji će u utorak u Varaždin dovesti deset tisuća ljudi. No ovogodišnji Špancir ima nešto mnogo važnije, a to je odlična atmosfera.

Foto: Tim Hrvaćanin / Ziher.hr

Svaki festival specifičan je po svojoj programskoj koncepciji, no festival ne čine imena u lineupu, već dobro raspoloženje i osjećaj zajedništva koji povezuje posjetitelje. To čini Motovun Film Festival tako posebnim, to čini budimpeštanski Sziget uvijek tako ludim i zaigranim, to nedostaje INmusicu i zato će mi Špancirfest uvijek biti draža i zabavnija manifestacija. Upravo zato Špancirfest nije mogao imati bolji slogan  – “festival dobrih emocija” – ali nije slogan jedino što se promijenilo kroz ovih 19 godina.

Općepoznato je da je srce Špancirfesta ulični program, specifičnost koja varaždinski festival čini unikatnim. No Špancir je istovremeno oduvijek bio i glazbeni festival, i bilo bi glupo reći da nije. Kombinacija uličnog i glazbenog programa je to zbog čega je Špancirfest tako jedinstven i poseban. Kroz godine je Špancir sadržajno rastao, u program su se uključivale predstave (nekada su igrale u dvorištu Prve gimnazije i na parkiralištu iza zgrade FOI-a, gostovali su Teatar Exit, Ludens teatar…), radionice (Park kreative danas je nezaobilazno mjesto festivala), a najviše je rasla glazbena dimenzija festivala. Sjeća li se netko pozornice na Jelačićevom trgu na kojoj su nekada svirali Edo Maajka, Hladno pivo, Psihomodo Pop, Pipsi, Elemental na početku karijere, čak i Vatra davno prije svojih hitmejkerskih dana. Ove godine je tamo ponovno šator.

Pozornica na Stančiću uvijek je imala najraznolikiji program, slušali su se tamo world-music ritmovi, etno koncerti, jazz iz cijeloga svijeta. Još uvijek imam majicu izraelskog funk benda Coolooloosh koju sam kupio nakon njihove svirke na Stančiću, tamo sam prvi puta slušao Rundeka koji je tada još nastupa s Cargo orkestrom, a u posebnom sjećanju ostao mi je kubanski jazz sastav Omar Sosa Trio. Većina publike za te izvođače nikad prije nije čula, ali to je bila omiljena postaja za vrijeme španciranja. Koncert Balaševića na Starom gradu 2005. godine postao je legendaran. Nekoliko godina poslije tamo su nastupali Morcheeba, Flogging Molly, Skunk Anansie, Manu Chao, Gogol Bordello, Blondie, Parov Stelar, Laibach, Disciplina kičme i brojni drugi. Da, ja podržavam naplaćivanje ulaznica za takve koncerte jer je to omogućilo daljnji razvoj festivala, a da su istovremeno koncerti poput onih na Stančiću besplatni (kao i ulični program), ali to je neka druga tema.

Foto: Tim Hrvaćanin / Ziher.hr

A zadnjih nekoliko godina Špancirfest se ozbiljno razvijao. Pogledajte samo popis noviteta – pozornica kod vile Bedeković prije tri godine, Vinski grad prije dvije, Kraljevska zona prošle godine. U tom smo razdoblju izgubili pozornicu na Stančiću pod izlikom “sigurnosti” (moje mišljenje je da su ugostitelji izgurali pozornicu kako bi trg pretvorili u Terasu Miljenka Stančića), njezin koncept premješten je na novu pozornicu na Kapucinskom trgu. Sve ovo pišem jer se ove godine pozornica vratila ne samo na Stančić, već i na Korzo, ali…

Time dolazimo do najvećih ovogodišnjih organizacijskih minusa (zasad). Pozornica na Terasi Miljenka Stančića smještena je uz palaču Sermage. Ne možete stati ispred pozornice i slušati koncert jer se tuda prolazi. Ostatak trga je jedina velika terasa. Desetak ljudi može stajati u dvometarskom prolazu između pojedinih terasa i to je to. Pozornica je niska, od suncobrana je uopće ne vidiš, ugostitelji su svoje ionako velike terase još proširili i trg dodatno zatvorili sa šankovima. Zainteresirani za koncert nemaju gdje stati i poslušati glazbu, a oni koji sjede na terasama ionako uglavnom nisu zainteresirani za koncert pa svemu ovome pridodajte i povremeni žamor. Ništa veća nije ni pozornica na Korzu gdje izvođače praktički ne možeš vidjeti ako ne stojiš u prvome redu.

Što se samih koncerata tiče, na Stančiću je nastupao srpski glazbenik Marko Louis s pratećim bendom. Njihova fuzija jazza, funka, soula i popa s balkanskim glazbenim utjecajima zvuči veoma svježe i izrazito je ugodna za slušanje. Ovaj koncert posve se uklapa u prijašnji koncept pozornice na Stančiću i šteta što Louisa nismo mogli poslušati u boljim uvjetima. Na Korzu je nastupala spomenuta Nola i Varaždincima donijela svoj sladunjavi country-pop, uz hitove Dio tebe i Iznad oblaka sačuvane za kraj koncerta. Pozornicu kod vile Bedeković otvorili su Hari Rončević te klape Maslina i Contra. Osim cirkusa i uličnih kazališta, na ulicama grada tijekom dana nastupaju brojni glazbenici pa su tako Cusravci u Kranjčevićevoj pjevali Ti si sav moj bol EKV-a, dok su The Yangsters pokušali obraditi Use Somebody Kings of Leona na Trgu slobode.

Foto: Tim Hrvaćanin / Ziher.hr

U Kraljevskoj zoni nastupat će brojni varaždinski bendovi (Jam Ritual, The Mindmills, Sowas, The Groovebox, The Evokers i Fajrunt), a prvi na redu bio je cover rock bend jamIT koji je okupljene zabavio s klasicima svjetskog i domaćeg rocka. Osim varaždinskih bendova, u Kraljevskoj zoni nastupat će i izvođači koji su prije nekoliko godina svirali na Stančiću, Mostar Sevdah Reunion i Bojan Krstić Orkestar. No odlično je to da Kraljevska zona pruža i noćni program koji je već dugo slaba točka Špancira, a prema količini ljudi koja se između 2 i 4 u noći nalazila te zabavljala u Kraljevskoj zoni i na Stančiću, noćni program je veoma popularan. Više inozemnih izvođača koji bi privukli stranu publiku (koja je spremna platiti ulaznice za koncerte i festivale) te još bolji noćni program ono su što Špancirfestu u budućnosti može donijeti daljnji rast (ipak je riječ o festivalu koji organizira Turistička zajednica grada Varaždina i koji je tu da u Varaždin dovede što više posjetitelja).

Na kraju ove neslužbene festivalske kronike spomenut ću nešto što je meni osobno bilo veoma drago – Paleta fest. Prije desetak godina organizatori su varaždinskim i inim umjetnicima prepustili Usku ulicu i pretvorili je u atelje na otvorenom pod nazivom Paleta fest. No nije to bio samo izložbeni prostor, Uska ulica postala je najživlja, najveselija i najšarenija ulica Špancira, mjesto susreta i odlične zabave. Nakon nekoliko godina organizatori su poželjeli da Špancirfest bude više cool pa su umjesto dotadašnjih “stanovnika” u Usku naselili dizajnere i studente Akademije likovnih umjetnost, dizajna i slično. U konceptu se nije puno toga promijenilo, ali Uska više nije bila šarena i zabavna kao prije. Ove godine pokrenuli su nešto slično, Art-ulicu u Školskoj ulici, no jučer je tamo bilo svega sedam izlagača, simpatično za vidjeti, ali ne i zadržati se.

Ono što ovako sentimentalno želim reći – kad bi se barem vratili Paleta fest i pozornica na Stančiću kakva je nekad bila, a ne šator na Jelačićevom trgu i vatromet.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social

Komentari