novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Špancirfest (dan drugi): Dva različita svijeta Rundeka i Bajage

Foto: www.facebook.com/spancirfest
Vrijeme čitanja: 4 minute

Drugi dan Špancirfesta prošao je u klasičnom španciranju uskim ulicama gradske jezgre, gledanju fascinantnih ručnih radova umjetnika iz svih krajeva Hrvatske, uživanju u glazbi lokalnih uličnih svirača, a prisutni su bili i francuski performeri Trans Express koji su zadivili publiku svojim akrobacijama na 30 metara visine. Ipak, koncerti Rundek Cargo Tria i Bajage obilježili su subotu. Svaki na svoj način, jedan uz neviđenu dozu „umjetništva“ koje mu se pridodaje, drugi uz populizam i bezvremenske hitove kojima je mnoge starije posjetitelje bacio u neka druga vremena.

Darko Rundek jedna je od jedinstvenih osobnosti na sceni. Čovjek je to koji je uvijek radio po svome, još uvijek radi, i to još uvijek radi s dovoljno šarma, spontanosti i znanja. Nastup kod prelijepog zdanja Vile Bedeković kasnio je 45 minuta zbog, kako je kasnije Rundek objasnio, zadržavanja na granici. To uopće nije poremetilo ni učinilo nikoga nervoznim, dapače, učinilo nam se kako je lijepo vidjeti koncertni prostor u tako intimnom izdanju, a ljudi su imali dovoljno vremena da naruče piće i porazgovaraju o glazbenikovom opusu, te što bi on nama mogao danas svirati. A ono što je svirao, nikoga nije ostavilo ravnodušnim.

Foto: www.facebook.com/spancirfest
Foto: www.facebook.com/spancirfest

Iako se na repertoaru nisu našli hitovi (Haustora doduše) poput Šal od svile ili Šejn, a čovjek se nakon koncerta osjeća ispunjenim, onda znate da je Trio održao prvoklasan koncert. Rundek sa svojom ekipom – Dušanom Vranićem i Isabel – djeluje kao jedno, savršeno se nadopunjavaju, a ujedno nitko nikome ne krade show, već je svaki majstor svog instrumenta. Isabel na violini daje kontru onome što Vranić radi na ukuleleu, bubnjevima i klavijaturama, a Rundek ih povezuje najčešće svojom akustičnom ili električnom gitarom.

Publika je, kako je koncert odmicao, reagirala sve fanatičnije te su Ruke, Sanjala si da si sretna i Ay Carmela pjevane zborski, a valja spomenuti kako su se na Haustorovim radovima nešto manje zadržavali. Za nezaobilazne koncertne favorite poput Uzalud pitaš i Bi mogo da mogu ipak se našlo mjesta, ali vidi se da Rundek nije imao u planu svirati ono što su možda svi željeli čuti, već što on misli da je u tom trenutku publici potrebno. I pogodio je. Bend je odlučio da za Apokalipso više ne treba pjevača, pa je publika odradila gotovo cijelu pjesmu, naravno, uz ples i uzvike oduševljenja. Na prvom od dva bisa, Rundek se odlučio za jednu „našu“ pjesmu, a to je u ovom slučaju bila Ljubav se ne trži. Ljudi su to prihvatili bez imalo žaljenja, makar su svi možda očekivali neki hit iz doba Haustora.

Foto: www.facebook.com/spancirfest
Foto: www.facebook.com/spancirfest

Na drugi su bis došli nakon skandiranja, a Rundek se u tom trenutku prisjetio velikih glazbenih imena s naših prostora. Naravno, prvi je bio Arsen Dedić, nedavno preminuli šibenski glazbenik, koji je na Rundeka ostavio veliki trag, a i vrlo su bliski u domeni umjetničkog integriteta. Drugi je bio Vlada Divljan, također nedavno preminuli velikan novog vala, s kojim je uostalom Rundek imao mnogo toga zajedničkog. Za kraj je spomenuo trećeg velikana Milana Mladenovića, koji je možda umro prije dvadesetak godina, ali ostavština iza njega govori više od bilo koje riječi. Vrhunac i zaključak večeri tako je pripao obradi pjesme Ekatarine Velike Kao da je bilo nekad, koju je Rundek otpjevao s posebnim žarom i zaista pružio nevjerojatnu količinu emocija. Na taj način oprostio se sa svakim od njih, nekako i sam pomiren s time kako je to sve igra zvana život, u kojem jedino što možeš jest uživati u onome što radiš sada, jer sve ono što će se dogoditi već sutra, ne pripada nama.

Nakon takve instrumentalno-vokalne emocionalne bombe, na redu je bio Momčilo Bajagić Bajaga i njegovi Instruktori pod bedemima Starog grada. Kako je koncert Rundekovog tria trajao gotovo dva sata, nismo stigli na sam početak koncerta, ali u daljini je odzvanjala Lijepa Janja koju je Bajaga otpjevao za jednu djevojku koja mu se javila preko društvene mreže. Bajagin repertoar dovoljno je širok, ali najčešće se okreće na provjerene stvari poput Godine prolaze i Plavi safir, što se čini kao logičan izbor, iako kada se pogleda, zbilja ne bi bilo na odmet čuti pari izleta u nepoznato s nekim starijim stvarima koje publika sigurno zna, ali u prošlosti te pjesme nisu nikad okarakterizirane kao hitovi.

Foto: www.facebook.com/spancirfest
Foto: www.facebook.com/spancirfest

Vesela pesma i Verujem – ne verujem, tradicionalno tjeraju ljude na ples i vraćaju u, za neke, zlatne osamdesete, ali sve su to poskočice koje mlađoj publici izgledaju kao izgubljene u vremenu. Tako je i publika većinom bila starija, odnosno u tinejdžerskim godinama kada je izdana „Prodavaonica tajni“, a na ovaj način podsjetila se kako bi to bilo češće da nije bilo ratnih devedesetih. Mora se priznati da takvoj publici nije bilo potrebno reći kada treba podići ruke ili pjevati s frontmenom, već se sve događalo spontano, što je velika razlika od koncerata gdje bi prevladavala mlađa publika koju je ponekad teže „uvesti“ u koncert. Posebne trenutke mnogi su doživjeli sa Zažmuri i Samo nam je ljubav potrebna što je ujedno bila mirnija strana nastupa. Instruktori su dobro uvježbani bend koji svira onako kako Momčilo dirigira i mnogo je toga podređeno njemu. Sama pojava Bajage, s njegovom postojanom frizurom, odaje dojam kako je mnogo toga na njemu i da je nakon toliko vremena na sceni još uvijek karizmatičan i pravi lider.

Ono što je ostavljeno za kraj je već tradicionalno kod Bajage i Instruktora, jer Tišina je jedan od jugoslavenskih bezvremenskih hitova koji se i dan danas znaju svirati na mnogim feštama diljem bivše Juge. Prepoznatljiv solo i publika u deliriju je vrhunac onoga što Bajaga može pružiti s tom pjesmom s kojom se oprostio s više od 5000 ljudi u koncertnom prostoru, i barem još kojom tisućom izvan njega. Koncert je opravdao očekivanja, bio je masovan i za narod, dok smo nešto posve suprotno čuli samo par sati prije. Dvije različite koncepcije poimanja glazbe susrele su se u Varaždinu, a svaka je na svoj način obilježila scenu u posljednjih 30 godina.

Be social
Što misliš o ovome festivalu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari