Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Film

Izvještaj – STIFF 2017. (1. i 2. dan): Od čega okrećemo glavu

22.10.2017. Iva KolarFoto: facebook.com/stiff.rijeka

Naučeni smo hodati koliko toliko uspravno i neometanog pogleda uprta u jednom smjeru, što često znači da (ne)svjesno izbjegavamo suočiti se sa svakodnevnicama koje su drugačije od naših. Ovogodišnji 4. Studentski internacionalni film festival (odmila STIFF) želi razbiti taj naš pravocrtni smjer života predstavljajući nam društvene probleme kojima smo okruženi i podsjećajući nas da smo i mi dio tog društva. Tako ovogodišnja tema „Social ISsUeS“ podijeljena u blokove donosi odabrana ostvarenja koja se bave pitanjima seksualnosti, imigranata i manjina. Mi smo odgledali dva filmska bloka prvih dvaju dana festivala – evo što su nam ponudili!

Kako pričati o tabuima?

Nakon otvorenja u četvrtak, filmski je blok bio naslovljen Things we don’t talk about i otvorio ga je film Luiza. Ovaj kratkometražni dokumentarac bio je odličan uvod u blok, jer govori o neobičnoj djevojci koja ima sasvim obične potrebe, ali joj ih svijet oko nje, što uključuje i njenu obitelj, teško dopušta. Luiza je, naime, u sretnoj ljubavnoj vezi i ne može se oteti porivima, što jako zabrinjava njenu obitelj zbog njenog stanja i nemogućnosti brige za dijete dođe li do neželjene trudnoće. Tako nam se prikazuju scene Luize i njenog dečka koje rijetko kad ostavljaju potpuno same te Luize gdje razgovora s članovima svoje obitelji u kojima je upozoravaju na opasnosti ljubavne veze. Zahvaljujući tome upoznajemo Luizu kao prpošnu i uistinu posebnu osobu te se uspijevamo nakratko povezati s njenom pričom.

Najglasniju reakciju publike izvukao je animirani film Pussy, koji je na duhoviti način ušao u problematiku samozadovoljavanja jedne djevojke. Ne libeći se detalja, autorica filma daje nam od svega pomalo, uključujući tako i dašak voajerizma, slikovito prikazujući različite tehnike kojima pribjegava protagonistica te u konačnici psihodelično finale filma. Rezultat je iznimno zabavan film koji ni u jednom trenutku publici ne da da zaboravi što zapravo gleda.

Gotovo kao savršena tranzicija nakon Pussy slijedio je dokumentarni film Sabine’s Nursery sa svojim uvodnim kadrovima stvaranja lutaka koje izgledaju jezivo realistično. Protagonistica filma je Sabine, odrasla žena koja posjeduje nekoliko Reborn Babies lutaka čije smo prvotne stadije imali prilike vidjeti u uvodnoj špici. Prema njima se ponaša kao svaka brižna majka, hraneći ih, oblačeći, vodeći u šetnju i igrajući se s njima. Stvari postaju još čudnije, ali pomalo jasnije kada upoznamo dva njena sina, jednog od 18, drugog od 14 godina i shvatimo da je ovo možda njen način nošenja s činjenicom da joj sinovi odrastaju.

STIFF

Foto: facebook.com/stiff.rijeka

Sve aktualnija tema imigranata

Drugi dan STIFF-a bila je potpuno drugačija atmosfera. Nakon što smo prije par godina bili naglo uvučeni u imigrantsku krizu, ona i dalje ostaje iznimno aktualna i tako blok filmova nazvan Odyssey donosi nekoliko priča vezanih upravo uz tu temu. Prikazano je šest filmova, počevši s Champions, u kojem su protagonisti izbjeglička djeca toliko zaluđena nogometom da se požele prijaviti na Svjetsko prvenstvo. Prikazujući nekoliko grupa djece saznajemo da svatko ima svoju ulogu, od opskrbljivanja šatora s TV-om strujom, do prevođenja i vođenja razgovora sa središtem FIFA-e.

U bloku su bila i dva animirana filma, jedan prikazujući izazove ilegalnog prelaska granice, zanimljivo portretirajući individue kao masu bezobličnih spodoba, a drugi uspomenu iz djetinjstva ispunjenog gas maskama, raketnim napadima i upozorenjima pomiješanih u tokovima rijeke. Odnos vode i imigranata bila je tema i filma Mayday Relay, čiji je redatelj bio u publici i sudjelovao u kasnijoj raspravi. U filmu pratimo oca i kćer koji bezbrižno jedre do trenutka kada na radiju čuju poziv u pomoć s broda s više od 100 putnika.

Posebno bih izdvojila film Where Euphrates and Sava Flow Together kao iznimno moćno i poetično ostvarenje. Film prati putovanje imigranata balkanskom rutom, od grčke do slovenske granice u veljači 2016. godine. Film vodi muški glas koji čita pjesmu „The Valley of Rituals“ autora Fuada Rifke razvučenu na 20 minuta filma, a pjesma je upotpunjena slikama promrzlih, gladnih i umornih putnika kako prelaze iz vlakova u vlakove po zimi i snijegu smrknutih lica.

Foto: STIFF press

Svi smo mi društvo

STIFF se nastavlja dalje i postavlja nova pitanja i izazove, ali poruka će ostati ista – gdje smo mi u svem tom neredu u kojem živimo. Nikad nije isključena mogućnost da će neka društvena nepravda, nebriga ili predrasuda dostići i nas pod staklenim zvonima i na usmjerenim putevima, a upravo je osobna uključenost najbolji pokretač i katalizator djelovanja. To nam se ovim putem nudi posredno i bez osobne traume pa je najmanje što se može učiniti širenje svijesti o socijalnim pitanjima koja izbjegavamo.

(Visited 65 times, 1 visits today)
Što misliš o ovome festivalu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(No Ratings Yet)

Komentari