Istaknuto
15.10.2018.

Dobre knjige uvijek su u modi. Svakog tjedna ćemo vam odabrati po tri nove knjige koje možete pronaći na policama domaćih knjižara, a uz malo sreće, neke od njih mogu biti vaše.

14.10.2018.

Priča o dvoje ljudi - kroz desetljeća - bez obzira na uspjeh ranijih izdanja, ostaje klasik koji uvijek može (p)ostati suvremen.

Glazba

Izvještaj – Stray Dogg + Paul The Walrus: Pripitomljeni zoološki vrt na kraju Savske

31.03.2018. Tin ĐudajekFoto: Vintage Industrial Bar

Od čak dvanaest koncerata koji su u četvrtak, 29. ožujka bili u ponudi u gradu Zagrebu, odlučio sam se za onaj u Vintage Industrial Baru gdje je uz domaći Paul The Walrus nastupao beogradski Stray Dogg. Stray Doggu je ovo bio posljednji koncert na europskoj turneji na kojoj su tijekom ožujka posjetili Njemačku, Poljsku i Mađarsku. Znajući da Dušana Strajnića i društvo u Zagrebu neću gledati izvjesno vrijeme te prisjetivši se njihova i više nego nevjerojatnog koncerta na prošlogodišnjem Tabor Film Festivalu, put me zapravo nije mogao drugdje niti odnijeti.

Koncert je počeo nerazumno kasno. Paul The Walrus krenuli su u deset navečer, a zvijezde večeri Stray Dogg tek u jedanaest. Nadam se da za ovo postoji razumno opravdanje. Bilo kako bilo, koncert je bio obilježen samo i jedino ovom manom. Oba benda odradila su vrhunske nastupe. Ako ste završili u Vintageu, niste žalili za nekim od drugih jedanaest koncerata.

Paul The Walrus

Paul The Walrusu ovo je bio među prvim nastupima ikada. Zavidnom lakoćom, svježinom i energijom započeli su večer u Vintageu. Predstavili su cijeli svoj prvi EP “Dolphin And Whale Watching” koji je izašao netom prije nastupa, a u kratkom repertoaru odsvirali su i nekoliko stvari s nadolazećeg EP-ja. Pjesme Paula The Walrusa prozračne su, lako probavljive i straight to the point tako da se pjesme razvijaju jako brzo, a čim ste ušli u pjesmu ona bi bila gotova. Možda je i istina da su pjesme jučer bile odsvirane malo brže nego što su nasnimljene, no vjerujem da su live nastupi razlog zašto pjesme ovoliko kratko traju. Mora se reći da su domaćini odradili sjajan nastup unatoč publici koje nije bilo.

Paul The Walrus

Foto: Vintage Industrial Bar

Ovdje bih volio skrenuti pažnju na ovo pitanje. Ima li doista potrebe za predgrupama? Čemu one služe? Za koga one sviraju? Iako su odgovori na ova pitanja evidentni, u Zagrebu to nije slučaj. Zbilja počinjem sumnjati u smisao predgrupa ako će one vječno svirati za deset ljudi. Gotovo da se ne isplati donositi instrumente i pojačala i trošiti energiju samo da bi vas se ignoriralo. Ista situacija dogodila se i jučer. Bend je odradio nastup za ljude koje se moglo na prste nabrojati, no bez obzira na to veoma kvalitetan i vrijedan pažnje.

Stray Dogg

Stray Dogg na pozornicu su izašli tek u jedanaest sati. Puno prekasno za jedan koncert, no koliko god kasno bilo, dočekao ih je ugodno popunjen Vintage. Ispočetka je na pozornicu Strajnić izašao sam, a jako brzo pridružio mu se bend i tek je onda počeo pravi koncert. Stray Dogg napravili su još jedan nevjerojatan koncert. Orgazmično dobre gitare koje su se znale izmjenjivati na solo dionicama i znale trajati više minuta bile su neponovljive. Ne sjećam se zadnjeg koncerta kada sam doživio ovoliko zadovoljstvo solom na gitari.

Bilo je interesantno promatrati promjenu emocija kako je koncert odmicao. Dušan je glazbenik koji doslovno pripitomljava publiku. Njegov jedinstveni falset te često i značajno mijenjanje dinamike publici cijelo vrijeme drže koncentraciju, a kada se ova nježnost u tili čas promijeni u rapsodiju gitara, nastane odličan koncert. Stray Dogg je bend koji zna s publikom. Oni su bend koji zahtijeva pažnju. I zanimljivo je koliko će vam je lako i neosjetno ukrasti.

Stray Dogg

Foto: Antonia Šikljan

Ovo je i daleko najbolje izdanje benda koje sam gledao. Očito je da su se puno pripremali i puno vježbali za ovu turneju. Uvježbanost je bila očita, ali ne opet toliko nametljiva da ne liči na spontanost. Zato mi je ovog puta Stray Dogg bilo posebno drago gledati. U Vintageu smo ih imali priliku gledati na najvišoj razini dosada.

Usprkos tome, desile su se i manje nespretnosti. Vjerujem da obrada Wonderwalla koju je Strajnić izveo u solo varijanti apsolutno nije bila potrebna. Zatim, nespretnost se dogodila i kada je Matej Milošev s violončelom izašao na pozornicu. Ispočetka  se violončelo uopće nije čulo. No čim ga je tonac namjestio i pojačalo, pjesme su prodisale. Ovo se za razliku od Wonderwalla može oprostiti jer, kako je i sam Strajnić rekao, pjesme s violončelom uvježbavali su isti dan, i to na tonskoj probi, tako da su greške bile očekivane.

Zaključno

Naposljetku treba reći da smo u Vintage Industrial Baru dobili najkompletnije izdanje Stray Dogga ikada. Održali su oni već mnogo jako lijepih koncerata, no jučerašnji je bio posebno iskustvo. Kako za nas, tako, vjerujem, i za bend. Vidljivo je da su puno uložili u ovu turneju i iskreno se nadam da su puno iz nje i dobili. Ako ne novaca, onda barem iskustva i fanova za koje se nadam da će ih bend imati sve više i više.

(Visited 74 times, 1 visits today)
Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari