Izvještaj – Šumovi Protiv Valova: Unikatan bend na našoj sceni

Ne znam kako se nešto takvo dogodi, odnosno kako činjenica da ovakav bend postoji u vašoj blizini može nekoliko godina ne stići do vas. Za postojanje benda saznao sam tek kada smo najavljivali koncert u Tvornici, a to da su za vrijeme pomrčine Sunca imali koncert na Sljemenu apsolutno je genijalno. Ponešto o bendu Šumovi Protiv Valova ispričao nam je njihov basist Ivan Čadež u nedavnom intervjuu kojeg možete pročitati ovdje.

Koncert je oko 22 sata prema satnici trebao otvoriti Coma Stereo, međutim zbog svog kašnjenja uhvatio sam samo dvije zadnje stvari. Bend zvuči pristojno, ništa senzacionalno, ali iskreno – sa stavom. Ono što sviraju spadalo bi u neku kategoriju post-rocka, bez previše čistih gitarskih dionica. Gitarist se na kraju njihovog nastupa zahvalio prisutnima na hrvatskom jeziku, jedino što mu je „pobjeglo“ je kada je umjesto riječi za koncert upotrijebio „špil“. Kompletna crtica zahvale na hrvatskom nije pretjerano bitna, no ispala je vrlo simpatična. Jedino što sam ga usred procesa biranja riječi htio zaustaviti i reći neka priča po slovenskom, jer se „razmemo“, jel?

Nakon kratke pauze i zamjene opreme na pozornici nastup počinju Šumovi Protiv Valova, bend vrlo intrigantnog imena, koje ima daleko većeg smisla u audio-vizualnoj kombinaciji spomenutoj u intervjuu. Kako zvuče i u kakvu kantu zapravo spadaju bio je ogromni misterij do početka koncerta, jer bend se žanrovski ne želi profilirati, što je sasvim u redu. Karakteriziraju ih vrlo duge pjesme koje su dosta sporo, ali temeljito građene. Ono što je izrazito bitno i što bend zapravo čini kompletnim i izdvaja ih iz mase, jest činjenica da svaki član odrađuje ogroman posao. Gitarist odrađuje posao na dvije različite gitare, a jednom se prebacio i na nekakav elektronički uređaj na kojem je ubacivao šumom prekrivene isječke iz filmova vjerojatno. Nije potrebno to povezivati s filmskim ulomcima kakve koristi masa post-rock bendova jer ih Šumovi Protiv Valova koriste na drugačiji način, kao još samo jedan segment atmosfere. Bas gitara je ovdje zapravo sviran instrument, što je dosta logično, jer nema neke strukture gdje bi bila obvezna pratiti perkusije. Zvuk bubnja koji bi eventualno bio možda i prejak instrument za ovakvu ambijentalnu, šumovima i efektima ispunjenu glazbu, gdje je ponekad i tišina važna, maestralno je reguliran. Mikrofon za bas bubanj stavljen je nešto više, dok je rupa kompletno zatvorena krpom. Također, palice su obložene mekanom vunom, pa zvuk bubnja nije toliko oštar, što je pogodovalo ovako prisnom ambijentu u malom pogonu Tvornice. Bubnjar barata raznom opremom, stavlja na doboš malu “kreš” činelu i igra se sa udaraljkama. Međutim perjanica benda zasigurno su klavijature koje su sastavljene od dva ili tri nivoa te još nekog regulatora sa strane, stvarno ne bih znao. Njihov zvuk je ponekad suptilan, ponekad dominantan, no nikada prenapadan, kao što to inače zna biti u novijim „psihodeličnim“ bendovima kod kojih je samo važno da bend ima klavijature. Nedavno je i Niko Potočnjak, iz benda Seven That Spells, na svom facebook profilu izrazio negodovanje nad time što se danas sve smatra psihodelijom. Čovjek je u pravu.

Nećete pogriješiti ako Šumove Protiv Valova nazovete psihodeličnim aktom, ali bit ćete daleko od potpune istine. Najbliži primjer za usporedbu su slojevite instrumentalne izvedbe benda Godspeed You! Black Emperor, koji graniči s ambijentalnom glazbom, ali i postoje poveznice s krautrock bendovima poput Can ili NEU!.

Nastup je s bisom potrajao nešto duže od sat vremena. Bend ulovite ako ćete imati prilike, pogotovo zato jer imam osjećaj da neće svirati bilo gdje. Isto tako, unikatna su pojava na našoj sceni upravo iz razloga jer ne pokušavaju biti nešto, ne pokušavaju svirati neku žanrovski zatvorenu vrstu glazbe, a danas se bendovi generalno okupljaju u takvim okvirima. To ne znači s time da ih se žanrovski ne može opisati. Richard Feynman je jednom kada je komentirao važnost filozofije znanosti konstatirao kako je ona za znanstvenika bitna isto kao i ornitologija pticama. Istu paralelu možemo povući i za glazbenu „filozofiju“, odnosno kategorizaciju i glazbenike.