Izvještaj – Marijan Ban i Diktatori: “Ban je doli ono šta je, a u Zagrebu je šta mora biti.”
Sviraj stare u Vintage industrial baru u petak su, po snijegu, ugostili Marijana Bana i Diktatore. Deseta godišnjica svirke s Diktatorima, kako je Ban sam naglasio, obilježena je prigodno. Atmosfera? Intimna. Uz onu količinu ljudi, da, intimna. Nažalost, Ban Zagrebu neće nikad dati ono što daje Dalmaciji.
Pripovjedač Ban
Ban je pričao o snimanju albuma nakon Dina Dvornika, albuma pod Lukyjevom paskom. Pričao je o tome kako nikad prije nije održao koncert po popisu gdje mu piše koju stvar nakon koje svirati. Sve je bilo milina, dobro raspoloženje, jer nemaš zašto biti loše volje na Marijanu Banu i Diktatorima. Iznenađenje večeri bio je Neno Belan koji je samo zaokružio tako divnu večer.
U Vintageu je uvijek gužva i zraka ima minimalno, ali nekako na ovakvim večerima to padne u sasvim drugi plan. Na tom tragu velike zahvale mogu ići i konobarima i redarima i svima koji su tamo bili izuzetno ljubazni i krasni, jer nemoguće je ostati tako divan dok te ogromna količina ljudi, pa… maltretira. Na Banovom spisku bile su:
1. Roza – jedna od najdražih njihovih pjesama
2. Valovi – svi su skakali
3. Crni vlak – svi su pjevali
4. Noć je prekrasna – ovo je izazvalo prve veće ovacije
5. One bi htjele – “da im priđeš, da im kažeš nekoliko lijepih riječi”
6. Četrnaest palmi – pjesma koja je kasnije i na bisu bila
7. Tonka – većina žena u Dalmaciji svoju žensku djecu naziva po ovoj pjesmi
8. Hej, mala, hej – ovo dosta parova u Dalmaciji uzme kao pjesmu za prvi ples
Ludi mornari u Zagrebu
Na red je došao album “Ludi mornari dolaze u grad”. Jedna od pjesama s tog albuma, simbolično, Why prilično odgovara u trenutnoj političkoj situaciji. Također, dio ljudi koji čak nije ni došao u Vintage je dobar dio dana slušao Daleku obalu doma, ako je suditi po društvenim medijima na taj dan, što je najbolja preporuka zašto bi se programi Sviraj stare trebali održavati unedogled.
Marijan Ban ima energiju koju može prenijeti s otoka na kopno bez da iti malo izgubi na draži. Iako, Ban je najbolji ikad bio na Krapnju nedaleko Šibenika, no to su druge okolnosti. Ban je doli ono šta je, a u Zagrebu je šta mora biti. Većinu ljudi u petak je vratio u djetinjstvo, a onima koje nije imalo prilike vratiti, jer su premladi, omogućio je da tu večer stvore dobre uspomene. Neki od nas su čak prvi put izašli samostalno s boljom polovicom, a Marijan Ban ima repertoar koji odgovara i takvim situacijama. I da, bis je bio Četrnaest palmi, a i kako bi drugačije završilo. Ukratko, nema tog snijega koji bi spriječio Dalmatinca u Zagrebu da ostane doma kad svira Ban.
Izvještaj napisala Ana-Marija Filipović-Grčić
