novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Tabor Film Festival (1. dan): Zagrijavanje za prave stvari

Foto: Tabor Film Festival
Vrijeme čitanja: 3 minute

Počeo je petnaesti Tabor Film Festival. Od ovogodišnjeg festivala očekuje se mnogo. Najveći razlog tomu defitivno je prošlogodišnje izdanje koje se pokazalo kao jedno od najljepših iznenađenja hrvatske festivalske sezone. Još jedan od razloga je i jak lineup koji, koliko god ispunjen jakim imenima domaće i regionalne scene, toliko je i, po mojem osobnom mišljenju, igranje na sigurno. Ipak, sigurno je jedno, a to je da od Tabora imamo velika očekivanja, a hoće li ih ispuniti tek nam predstoji vidjeti.

Već prvi dan nagovještao je jako puno. Festival su krstili Achromatic Attic, upotpunili All Strings Detached i Žen, a zatvorila najnovija hrvatska opsesija, nizozemski My Baby. Po imenima se, s razlogom, moglo očekivati puno, no u praksi… E to je već druga priča.

Achromatic Attic su odradili super nastup. Unatoč gotovo nikakvoj tonskoj probi i ‘manjim’ problemima s bas gitarom, sve skupa je ispalo i bolje no što je sudbina isplanirala. Ako mi se Achromatic Attic zbog ičega sviđaju, to je onda radi svoje kreativnosti u aranžmanima. Gotovo svaka pjesma ima onaj jedan neočekivani aranžmanski detalj koji funkcionira kao svojevrsni potpis i pjesmu čini drugačijom i posebnijom od drugih. Unatoč tomu, kada se na cjelokupnu glazbu pogleda sa distance, može se prigovoriti tome da pjesme zvuče slično, no možda je tomu i razlog sam žanr. Već sam pisao o tome, no još jednom treba pohvaliti vokala koji ima glasčinu koju zna kontrolirati i ukomponirati u glazbu. Eventualna zamjerka u tom smjeru je dikcija ili njen nedostatak zbog čega je teško razlučiti riječi.

Foto: Tabor Film Festival

All String Detached su najveće iznenađenje prvog dana festivala. Po meni su odradile najbolji nastup prve večeri. Ove dvije Slovenke prije nisam imao priliku čuti i vjerojatno je i to pridodalo mojoj ugodnoj iznenađenosti i oduševljenju ovim nastupom. All Strings Detached su veoma warpaintaste, ali s još jednom dodatnom dozom melankolije. Sve što ove žene koriste je jedna elektroakustična gitara te, po potrebi, bas gitaru i jedan bubanj. Nema tu puno filozofije i ako bi na trenutke glazba zvučala prazno, u drugom bi mahu bila ispunjena prekrasnim vokalima obiju djevojaka. Iako je koncert započeo malo dosadno, naposljetku su svi dugovi bili isplaćeni, a mi smo dobili jedan, nema bolje riječi nego ugodan koncert. U svakom slučaju bend koji ću u budućnosti pratiti.

Nakon najugodnijeg iznenađenja stigao je vjerojatno i najveći promašaj. Žen su mi bile u potpunosti izvan konteksta. Ne samo ambijenta, već i cijele večeri. Bilo mi je dosta čudno zašto se inzistiralo na lakšim stvarima koje su se na trenutke činile da traju beskonačno. Tek su pred kraj nastupa na red stigle brže stvari, ali nisu stigle isprati ono što je učinio početak. Ostao sam razočaran koncertom i vjerujem da bih otišao s polovice nastupa, no ostao sam samo da bih čuo Igru protona, elektrona i neutrona koju na kraju niti nisam dobio. Cure su se na trenutke činile izgubljene, a čak je i publika djelovala izgubljeno i zbunjeno tijekom cijelog koncerta. Ne znam što se točno dogodilo, no znam da ove tri žene mogu i znaju puno bolje te ne sumnjam da će mi se već na sljedećem koncertu odužiti.

Foto: Tabor Film Festival

Mrzim My Baby. Najprecjenjeniji bend na svijetu koji ljudi vole vjerojatno samo iz razloga jer sami sebe mrze. Poetiku ovoga benda neću nikada shvatiti i već treći put nisam uspio shvatiti zašto je toliki broj ljudi toliko oduševljen ovim Nizozemcima. Ne znam niti što da napišem o ovom nastupu. Čuli smo dva tona na gitari, jednu ili dvije riječi koje nije moguće raspoznati zbog toliko nafrljenog efekta i ništa više. Razumijem zašto je na tu glazbu moguće plesati i opustiti se, no onda si prestani lagati i odi slušati tehno, ne ovu glazbu koja u načelu jest tehno, samo ga se svoji kreatori toliko srame da govore kako proizvode nekakvu alternativu ili, tobože, rock. Bolje da smo nastavili forsirati National i Flogging Molly koji su u jednom trenutku počeli iskakati iz paštete i nikada ne čuti ovo zlo koje se zove My Baby.

S ovime se neće složiti nitko. Pun atrij ljudi koji su u transu plesali tih više od sat vremena imaju svako pravo da me nazovu debilom jer, na koncu, najvažnije je da se ljudi zabave. Hoće li netko to činiti alkoholom, heroinom ili ovom ‘glazbom’ nije moj problem. My Baby su još jednom odsvirali isti koncert koji su već tri-četiri puta svirali u Hrvatskoj. Svaka pjesma je bila ista, no ljudi su kroz tih sat vremena očito uživali. Više od toga ne mogu napisati. Sve zbrojivši i oduzevši prvi dan ostavio je jako puno upitnika nad mojom glavom koji večerašnji kišni dan naprosto mora ispraviti. Mrzim My Baby.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari