novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Tabor Film Festival (dan četvrti): Jebeš Portugal

Foto: Monika Bračević
Vrijeme čitanja: 3 minute

Prvo i najvažnije – jebeš Portugal. Sada kada smo raspravili o najvažnijoj stvari, možemo nastaviti o četvrtom i posljednjem danu maratonskog pregledavanja filmova i preslušavanja glazbe znanom i kao Tabor Film Festival. Izuzevši Repetitor koji su gotovo pa domaći, posljednjeg smo dana dobili priliku po prvi puta preslušati jedan strani bend koji je i otvorio četvrti dan koncertnog dijela programa.

U osam sati na Sunset stage izašla su trojica mladih Grka (koji izgledaju frapantno slično jedan drugome) poznati kao Naxatras. Predstavili su nam svoj hibrid psihodeličnog rocka i na Sunset stage privukli možda i najveći broj ljudi na cijelom festivalu. Moram reći da je ovakva glazba nešto što i u slobodno vrijeme slušam tako da mi je slušati mlade nasljednike psihodeličnog rocka bilo iznimno ugodno iskustvo. Vjerujem da imaju potencijala, a to potvrđuju i veliki brojevi ispod njihovih videa na YouTubeu te zavidna europska turneja kojoj je zadnji datum upravo bio u Zagorju. Ipak, primijetio sam da su me na pola nastupa izbacili iz mantre koju su cijelo vrijeme gradili, no tek nakratko tako da tome zapravo nisam ni stigao pronaći uzrok. Druga zamjerka koja je bila očita je ta da je bubnjar sve više gubio koncentraciju što se nastup više bližio kraju pa me koji put uspio i poškakljati hodajući na granici držanja ritma i ispadanja iz njega. No, budući da je ovo bio posljednji dan poveće turneje, ovako nešto nije samo očekivano već gotovo pa i neizbježno. Sve u svemu, odličan nastup i sudeći po zadovoljnom licu jednog od najljepših organizatora svih vremena, Perice Štefana, još ćemo se mi i nagledati Naxatrasa u Hrvatskoj.

Foto: Monika Bračević
Foto: Monika Bračević

Rolin Humes trebali su nastupati nakon Kultur Shocka, no u zadnji čas je odlučeno kako će se njihov nastup prebaciti odmah nakon Naxatrasa. Ne znam točno zašto no kada ljudi nose istu odjeću na koncertu to mi je sve samo probabljivo. Ova njihova kombinacija plave košulje i crnih hlača s kravatama od prve me je sekunde počela živcirati. Izgledali su kao da su izašli odraditi svirku na svadbi ili terasi nekog hotela uz more, a ne kao da rade autorsku, alternativnu glazbu. Crne cipele u špic, tu i tamo koja kravata i standardna besmislica svadbenih basista – petožičani bas – samo su pojačavali ovaj dojam. Osim toga, malo im se što može reći. S glazbene strane sve je to uvježbano, prorađeno, uhodano što, na kraju, rezultira nepogrešnim nastupom. Svidjelo mi se do koje mjere se ovi ljudi upuste u svoj materijal i ta velika emocija prilično lako povede i publiku. Iako glazba kao takva nije moj stil, nastup mi se jako dopao. Dapače, ako izgube košulje i hlače peglane na crtu, čak bih i došao na njihov nastup iako ovakvu vrstu glazbe, kako kažem, ne slušam.

Foto: Monika Bračević
Foto: Monika Bračević

Zatvaranje četvrtog dana, ali i cijelog festivala pripalo je Kultur Shocku. Kultur Shock teško koga može razočarati, ali mene je. Mislim da je, kada ga usporedimo s našim snagama etno glazbe Kriesom, Kries odradio jači nastup. No, s ovom konstatacijom složit ću se vjerojatno ja i nitko drugi. Publika je kroz cijeli nastup Kultur Shocka održavala pogo prilično velikih razmjera, a često i izražavala i želju da zapjeva koju zajedno s pjevačem. U atriju dvorca Veliki Tabor skupilo se te nedjelje i manje ljudi negoli sam očekivao, no to je vjerojatno zato što je bila upravo nedjelja i što zatvaranje festivala ne poznaje rečenicu – ‘jedna, dvije pive pa idem doma’. Iako sam ostao razočaran povlačeći paralelu između domaćih i stranih etno snaga, sam nastup mi se svidio. Svidjelo mi se kako su veliki dio koncerta proveli u toj formaciji 5-0-1 svi se redom poravnavši gotovo na rub pozornice održavajući nevjerojatan kontakt s publikom ostavivši velik dio sredine pozornice prazan te bubnjara usamljenog na skroz drugom dijelu stagea. Kultur Shock, složit ću se, bio je divno iskustvo i vidjelo se da sve što rade rade za publiku koja, evidentno je bilo i u nedjelju, prepoznaje njihovu ljubavi i energiju. Vjerujem da je zato na bisu bilo odrađena ne samo jedna ili dvije stvari već i dosta više. I eto, na ovaj je način zatvoren još jedan Tabor Film Festival.

 

Foto: Monika Bračević
Foto: Monika Bračević

 

Be social
Što misliš o ovome festivalu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari