Istaknuto
08.12.2016.

Izložba Dalibora Martinisa, Data Recovery, otvorena je u utorak u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti, a predstavlja njegove pionirske video radove uz recentne multimedijske projekte i eksperimentalne filmove.

06.12.2016.

Art Pullover održava se sve do 30. prosinca, a nudi posjetiteljima mogućnost upoznavanja s radom mlađih umjetnika, ali i kupnju jedinstvenih božićnih poklona. Osim toga, popraćen je bogatim programom koji čine radionice, koncerti, kvizovi i drugo. Posebnost Art Pullovera je i u mogućnosti upoznavanja umjetnika i sudjelovanja u raspravama o umjetnosti.

Knjige

Izvještaj – Tariq Ali u Filozofskom teatru: ‘Ne bojte se povijesnog revizionizma!’

31.10.2016. Književna redakcijaFoto: Facebook.com/FilozofskiTeatar
Stari znanac otvorio sezonu

U nabijenoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta u nedjelju 30. listopada otvorena je nova sezona Filozofskog teatra s jednim već viđenim, ali svaki puta dobrodošlim gostom. Tariq Ali već je gostovao u Hrvatskoj nekoliko puta, od Subversive Festivala u Zagrebu do šibenskog Fališa, ali pokazalo se ove nedjelje da Ali nikad neće dosaditi. On uvijek ima nešto originalno reći o našem današnjem političkom predikamentu. Na Filozofskom teatru imali smo priliku vidjeti skraćeno uprizorenje drame Nove pustolovine Don Quijotea, nakon kojeg je uslijedio razgovor Srećka Horvata i publike s čovjekom koji je svojedobno bježao od pakistanskih diktatura, bio aktivan za vrijeme rata u Vijetnamu i koji općenito ima bogatu prošlost političkog otpora.

Još jedna afirmacija klasika u Filozofskom teatru

Njegova drama stavlja Don Quijotea i Sancha Panzu u 21. stoljeće. U onih nekoliko scena što je prikazano na pozornici, njih dvojica razgovaraju s pohlepnim i korumpiranim elitnim bankarima, leže u bolnici zajedno s civilom koji je nastradao u američkim operacijama na Bliskom Istoku, kao i s američkim veteranom tih operacija. U svakoj situaciji daju komentare koji, premda su direktno izvučeni iz njihovog vremena, govore nešto o današnjoj situaciji. Ovo je tema koja se često provlači kroz današnje vrijeme u Filozofskom teatru; još je Terry Eagleton govorio o tome kako nam Shakespeare može nešto reći o današnjem svijetu, a isto vrijedi i za prošlosezonsko predstavljanje Žižekove preinake Antigone. Čini se da nam Teatar općenito želi pokazati kako su problemi kojima su se bavili književni klasici još uvijek ovdje, samo u drugačijem obliku.

Alijevoj drami i nastupu nakon nje mogla bi se jedna stvar prigovoriti; naime, svi već znamo, manje ili više, da sistemom upravlja klasa financijskih kapitalista, da su suvremeni američki ratovi uspjeli polučiti jedino dugoročnu štetu, i tako dalje; ona ključna stvar koja je u toj drami zanimljiva i na dobar način zbunjujuća je prisutnost Sancha Panze i Don Quijotea u svim tim scenama. Međutim Tariq Ali nam je odmah, ponukan pitanjem Srećka Horvata, objasnio da su njih dvojica ovdje zato što je Španjolska 16. stoljeća prolazila kroz slične probleme kao i mi danas: nasilan, gotovo genocidan religijski fundamentalizam, golemu ekonomsku krizu, ratove, pa čak i izbjegličke krize. Don Quijote se stoga ne nalazi na svojoj ili našoj dimenziji povijesti; radije, on je to samo razgraničenje između ondašnjih i sadašnjih problema. No to je objašnjenje nekako retroaktivno pokvarilo predstavu.

Kriza ljevice i američki izbori

Osim toga, Tariq Ali je govorio i o nekim gorućim pitanjima današnjice. Osvrnuo se na suvremen antikomunistički povijesni revizionizam u postjugoslavenskim zemljama; poručio publici da ne bude previše uznemirena oko toga jer isti je politički trend prisutan gotovo svugdje u Europi, da pronađe utjehu u tome što iste probleme dijeli i inozemna ljevica. Pošto se njegova nadolazeća knjiga bavi Vladimirom Iljičem Lenjinom, bilo je riječi i o tome zašto je Lenjin važan. Kazao je da bi svijet bio u puno gorem položaju nego što jest da Sovjetskog Saveza nije nikad bilo. Pritom ne zauzima apologetski stav; naime, kako je istaknuo, sam je Lenjin prije svoje smrti predviđao da će SSSR pogaziti sve za što se Oktobarska revolucija borila.

Kada je Srećko Horvat otvorio sesiju pitanja, jedno od njih bilo je sljedeće: Ako SAD izabere Donalda Trumpa, bi li to moglo biti pozitivno po ljevicu, imajući u obziru to da je ove izbore ignorirala kandidata kao što je Bernie Sanders te zato, potencijalno, izgubila? Bi li to ljude nagnalo da sljedeće izbore izaberu nekog s više integriteta, a ne Hillary Clinton? Tariq Ali je na to odgovorio da misli da kada bi Trump pobijedio, sve što bi ljevica radila je svođenje svih problema SAD-a na to da je republikanac predsjednik, umjesto da uvidi da je demokratsko rješenje jednako loše te da se sistem treba radikalno promijeniti.

Staljin = Lenjin?

Još jedno od pitanja bilo je što Ali misli o Njemačkoj lijevoj stranci Die Linke, na što je odgovorio da su pretjerano opsjednuti socijaldemokracijom te da iz tog razloga nemaju dovoljnu podršku mlađih generacija. Sljedeće pitanje bilo je je li istina da je Che Guevara izjavio da bi Lenjin, da je dovoljno dugo poživio, bio isti kao i Staljin te misli li Tariq Ali da je tomu tako. Ali je na to odgovorio kako ne misli da je Che Guevara to ikad izjavio te da je Lenjin, ako čitamo njegove spise koji su vrlo kritički prema vlastitim stavovima te postupcima koje je Oktobarska revolucija potegnula, uvijek preispitivao establišment te da je uvijek pokazivao sposobnost za samokritiku koja je cijelom Staljinovom režimu nedostajala.

Obrađujući povijest te iz nje otvarajući političku sadašnjost, Ali je ovaj Filozofski teatar plesao s vremenom, oblačeći već svima poznate lijeve ideje u novo ruho.

(Tekst napisali Filip Drača i Fran Radonić Mayr)

Komentari