Istaknuto
21.04.2017.

U Galeriji Klovićevi dvori trenutno je, uz Izazove moderne i retrospektivu Željka Senečića, postavljena i samostalna izložba All you need is luck Nikoline Ivezić. Radi se o jednoj od najprepoznatljivijih suvremenih slikarica (pogotovo za češće posjetioce Kluba na zagrebačkom Filozofskom, Limba ili kafića Boja) koja je razvila autentičan umjetnički izraz, stvorivši tako već poznate tzv. slikoreljefe ili piktoplastike, odnosno slike koje izlaze izvan svojih okvira u prostor.

21.04.2017.

U novoj seriji intervjua okupljenim pod nazivom "Let's jazz" predstavit ćemo novu hrvatsku jazz scenu. Njen prvi predstavnik je pijanist Zvjezdan Ružić.

Knjige

Izvještaj – Filozofski teatar: Teresa Forcades o kapitalizmu, teologiji i slobodi

11.04.2017. Filip DračaFoto: Facebook.com/FilozofskiTeatar

Marx nije bio prvi koji je prepoznao sposobnost kapitalizma da pervertira i uništi svaku svetinju starog društva u svojem vječnom lovu na višak vrijednosti, no njegov citat iz Manifesta komunističke partije o tome kako sve što je sveto u kapitalizmu eventualno biva oskvrnuto je jedan od najpoznatijih. No on naravno ne zaziva sentimentalan povratak na pretkapitalističke vrijednosti; uvijek se sprdao s romantiziranjem prošlosti usprkos tome što je istodobno prepoznavao to da progres iz pretkapitalističkih društvenih odnosa u kapitalističke nije jednodimenzionalna progresija. Važno je uočiti u vezi toga jednu stvar kod današnjih teoloških promišljanja na ljevici, od Alaina Badioua do Srećka Horvata i Terese Forcades; usprkos tome što se radi o obrađivanju starih tema, nije riječ o povratku ičeg prevaziđenog. Lijeve teologije koje se pojavljuju posljednjih desetljeća su nešto radikalno novo, nešto s čime se stari crkveni učitelji ne bi slagali.

Općenito o tematici

Teresa Forcades je na Filozofski teatar došla u drugačijem izdanju od onog sa Fališa. Nije došla u svojem habitu, a i o teološkim temama je govorila jedino kad bi ju Horvat direktno tražio da poveže ovu ili onu tezu s teologijom. Kao da je željela održati sekularan nastup, ali je organizator događaja htio pogurnuti njeno teološko obrazovanje u prvi plan. Publici nije smetalo, jer su feminističko-teološki uvidi sestre Forcades redovno izazivali oduševljene ovacije.

Zašto je naslov cijelog događaja bio Kapitalizam ubija? Forcades ima pozadinu u medicini i jedna od tema koje je obrađivala je konflikt između kapitalističke težnje za što većom profitnom stopom i života i zdravlja bolesnih kojima bi medicina bila u boljem stanju pomoći da su joj ljudske potrebe važnije od zarade. Primjer toga kako farmaceutski kapitalisti mogu opstruirati sam cilj medicine, zdravlje, kako bi očuvali potražnju za svojim robama bi se mogao činiti trivijalnim i izoliranim, no poanta koja se želi iznijeti ovdje je naprosto to da je kapitalizam u konačnici indiferentan prema ljudskoj dobrobiti i da ju slučajno zadovoljava onda kad uspije. Ergo, kapitalizam ubija. Pošto brojne druge časne sestre rade u bolnicama, čini se da je šteta koju kapitalizam radi bolesnima ona šteta s kojom bi Teresa bila ponajbliže upoznata.

Crkva, oslobođenje i feminizam

Međutim ta su pitanja bila sasvim sporedna, a nije se njima ni započelo. Ono o čemu je najviše govora bilo su filozofsko-teološka pitanja o odnosima religioznosti s emancipatornim političkim projektima. Prva stvar koju bi trebalo istaknuti je to da Teresa Forcades ne vidi u Crkvi nikakvog revolucionarnog potencijala, prvenstveno stoga što je riječ o korjenito patrijarhalnoj instituciji. Da bi se ikakve odluke mogle u Crkvi donositi i sprovoditi, potrebno je prvo biti zaređen. Da bi se neka osoba mogla zarediti, potrebno je biti muškarac. To naravno dovodi do toga da o svemu što se tiče Crkve odlučuju muškarci iako su žene, kako sestra Forcades ističe, uglavnom sklonije religioznosti od muškaraca. Rješenje koje ona nudi je primanje žena u svećenike.

Ženski papa i ženski Bog

Ovome bi se moglo prigovoriti da bi patrijarhalna suština Crkve ostala netaknuta time jer bi žene vjerojatno bile slabo zastupljene na višim pozicijama moći u Crkvi unatoč tome što bi im ređenje bilo otvoreno. Njena nadanja tome da će u Vatikanu jednog dana sjediti ženski papa su također možda preoptimistična s obzirom na to da pojedina žena na najvišim instancama moći ne mora značiti previše, budući da ni papa ne povlači sve konce u Crkvi i budući da i on može biti opstruiran, sabotiran ili čak svrgnut. Da ne spomenemo to da ženski pontif ne mora, samim time što je žena, zaista imati i interese drugih žena na pameti. No, nažalost nije bilo previše razgovora o tome bi li se Crkva radikalno izmijenila povećanom ženskom prisutnošću.

Osim ovoga, kad govorimo o feminističkom kršćanstvu, bilo je riječi o tome kako se Boga često pogrešno tumači kao muškarca, djelomično s opravdanjem pošto je “Otac” jedna od njegovih titula. Ali, judeo-kršćanski Bog ima mnoga imena, i jedno od njih je El-shaddai – ime koje, ako ga se doslovno prevodi sa hebrejskog, implicira da Bog ima grudi, što je poveznica s poznatim planinama s kojih teku med i mlijeko. Bog možda nije sasvim žena, ali mnoga značenja svetih tekstova koja su se izgubila u raznim prijevodima ističu raznorazne ženske atribute kod njega. Možda je Bog nebinaran? To bi bile dobre vijesti za LGBT populaciju.

Sloboda, kapitalizam, kršćanstvo

Ipak, pitanja crkvene organizacije možemo ostaviti po strani pošto je ionako naglašeno da teologija oslobođenja koju Teresa zagovara ne prepoznaje Crkvu kao revolucionarnu. Tema kojoj je najviše vremena bilo posvećeno je sloboda, i teološki pristup toj temi. Ovdje se počinje od Marxa, no na njemu se ne završava. Marksistička filozofska podloga je pod dubokim utjecajem klasične njemačke filozofije, prvenstveno Hegelove, a poznato je pod koliko je dubokim utjecajem kršćanstva bio sam Hegel. Bog, i samo Bog, je predmet filozofskog mišljenja, govorio je Marxov učitelj. Do čega se tom genealogijom ideja dolazi? Do kršćanskih korijena nekih temeljnih filozofskih pojmova u marksizmu, od pojma otuđenja do pojma slobode koji je negacija otuđenog stanja. Ako se pitamo što nam kršćanstvo može reći o kapitalizmu potrebno je pitati Marxa, i u tome je poveznica.

Zdravorazumsko poimanje slobode u današnjim vremenima je buržujsko poimanje slobode, začeto negdje u prosvjetiteljstvu i Francuskoj revoluciji. Sloboda je – radi što god hoćeš, sve dok ne kršiš slobodu drugoga. Tvoje sloboda prestaje tamo gdje tuđa počinje, i tako dalje. Sloboda je ovdje shvaćena poput nekakvog vlasništva; sloboda jednog čovjeka je njegov komadić zemlje, sloboda drugog njegov komadić, i sve je dobro dok nijedan ne zalazi drugome u vlasništvo. Međutim ovdje je riječ o poimanju slobode koje dijeli ljude, pravi arbitrarne granice između njih i zapravo ih nikako ne oslobađa. Ovdje jedan čovjek može biti slobodniji nego što jest jedino tako da slobodu drugoga malo potisne. A dobro je željeti što više slobode, zar ne? I evo nas kod kompetitivnog, individualističkog pseudooslobođenja karakterističnog liberalizmu i kapitalizmu.

Predstavljanje knjige

Ovakvom poimanju slobode je potrebno suprotstaviti socijalno poimanje, prema kojemu nitko nije slobodan ako neki nisu slobodni. Sloboda ne kao stanje individue, već cijelog društva. Moguće je biti slobodan jedino u društvu, s drugim slobodnim ljudima. Onaj koji tlači druge ni sam nije slobodan, i tako dalje; pjesma je poznata svakom tko je upućen u klasike komunizma bilo da se radi o anarhistima ili marksistima. No, ovakvo razumijevanje pojma slobode je mnogo starije od komunizma samog, i nalazi svoje korijene u kršćanstvu, kako je Teresa nastojala objasniti.

Teresa je široku lepezu tema obradila nepotpuno, ali u formatu od sat vremena nije ni moguće zaokružiti mnogo toga. No, upravo je iz tog razloga njena knjiga Vjera i sloboda, nedavno prevedena na hrvatski, bila na ponudi, a i cijeli je događaj imao dvostruku ulogu kao još jedan regularan Filozofski Teatar i kao predstavljanje knjige.

Komentari