novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – The Basewalks: Transparentna, prolazna zanimljivost

Basewalks
Foto: facebook.com/thebasewalks
Vrijeme čitanja: 2 minute

Nakon nedavnog nastupa u Vintage Industiral Baru kada su bili predgrupa Pridjevima, The Basewalks su pokorili i Vinyl. Pokoriti je možda krivi izraz jer dupkom Vinyl nisu napunili, no ne može se reći da zainteresiranih nije bilo. Ljudi se skupilo taman toliko da prostor ne bude neugodno prenatrpan što je definitivno bio plus prilikom promatranja koncerta. No da se vratim na ono pokoravanje. Ne mogu reći ni da je bend sinoć razvalio. Slažem se da je i dan za koncert bio prilično glup, slažem se i da cijeli dan puše nekakvo šugavo jugo, ali svejedno, ne vjerujem da je samo to prouzrokovalo ovakvo moje nezadovoljstvo nastupom Basewalksa. Što onda jest?

Transparentnost

Sve ono što se događalo na pozornici Vinyla bilo je prilično transparentno. Zbilja prozirno. Slušajući glazbu Basewalksa jasno se mogu čuti glazbeni uzori ove glazbe, ali oni spojeni na zbilja čudne načine i kroz veoma upitne varijante postaju teško probavljivima. Ti jasni uzori ubrzo postaju jako upitni i neprepoznatljivi u glazbi te slušatelj s vremenom postaje zbunjen. Ja definitivno jesam. Pokušavajući postići sve, nastojeći ugurati sve u jednu pjesmu, The Basewalks postiže upravo suprotno – ništa.

Veliki problem bilo je i to bogatstvo instrumenata. Pjesme, a onda i slušatelji, nemaju ono nešto čvrsto za što bi se uhvatili, što bi ih vodilo kroz pjesmu. Sve se toliko rapidno mijenjalo i događalo da je kao rezultat ostala samo konfuznost. Možda je razlog tomu što su članovi Basewalksa multiinstrumentalisti i što su tijekom nastupa često mijenjali instrumente. Možda je drugačiji stil sviranja i preferencija svakog člana na drugom instrumentu uzrok ovoj hiperinflaciji kreativnosti. Zbog toga je glazba ostala nedorečena. Nepoentirana. U traganju. Izgubljena.

Prolaznost

A izgubivši tlo pod nogama, izgubilo se dosta toga. Ni jedna pjesma mi nakon nastupa nije ostala u uhu. Ni jedan moment se nije istakao nad drugima. Bila je to ravna crta. Ravna crta na monitoru pokraj bolesničkog kreveta. Zbilja. Razmišljajući koncertu u Vinylu ne mogu se sjetiti niti jedne melodije, niti jedne zanimljivosti. Kao da sam ispao iz neke druge dimenzije u kojoj u srijedu nisam bio na koncertu. Kako su se pjesme nizale jedna za drugom, tako sam i ja razmišljao jesam li uopće čuo onu prije. Neobično iskustvo. Nažalost, neobično stvarno.

No, ne može se reći ni da nije bilo ljudi koji vjeruju u nešto potpuno drugačije. Bilo je ljudi koji su plesali, koji su skakali, koji su bili vidno zadovoljni koncertom. Opet nažalost, ta se euforija nije probila dalje od prvih redova publike. Usprkos svim mojim sranjima, reći ću i koju pozitivnu za kraj. Ono što mi se ipak dopalo jest taj midi koja je pjevačica s vremena na vrijeme znala uhvatiti i odraditi pokoji solo. Kada bi se taj isti instrument spojio sa svima drugima bio je izbačen iz konteksta. Dosta pozitivnosti.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari