Izvještaj: The John i Biological Lovers
Iako je američki folk pop duo iz Portlanda prevalio dug put kako bi došao u Zagreb i odsvirao u Močvari, ekipa očito nije bila zainteresirana, unatoč činjenici da nije bilo bolje koncertne ponude tog dana. Štoviše, bilo je više cigareta u mojoj kutiji cigareta nego ljudi u Močvari. Možda je to bilo zbog Gibonnija na Bundeku, Dječaka u Roku, možda se nisu našli na popisu poput većine publike te večeri, pa im je cijena od 25 kn ipak bila previše, a možda su jednostavno odlučili ostati doma, razlog nedolaska nije bitan, ali činjenica da su dva dobra inozemna benda svirali za otprilike 20 osoba je malo razočaravajuća.
Bez obzira na manjak ljudi te večeri, duo iz dalekog nam SAD-a je započeo svirku oko 22:00 sata, ali unatoč dobrom nastupu i uloženom trudu da osvoje publiku, ona nije ostala previše impresionirana melankoličnim folk popom. Nakon solidnog nastupa bioloških ljubavnika, na scenu je došao bend s jugoistoka Europe, točnije, makedonski The John.
Iako nisam previše očekivala od ovog benda, priznajem da su me impresionirali. Na trenutke su zvučali kao Strokesi, a onda malo na LCD Soundsystem, pa na Dandy Warholse, uglavnom bilo je tu svega. Možda me nisu osvojili svojim pjesmama, koje mi nisu ostale dugo u sjećanju nakon koncerta, ali zato svojim nastupom. Ekipa iz Makedonije je uložila toliko energije, da osim što su se preznojili, uspjeli su i pokrenuti ono malo ljudi u Močvari. Dok je jedan lik euforično čagao kao da se nalazi na najboljem rock koncertu godine, ostatak ekipe je ritmičkim kretnjama podupirao svirku kojoj je možda manjkalo vokala, ali zato su ukomponirali skoro svaki postojeći žanr. Tako je tu bilo eksperimentiranja i surf rocka, od sporijeg tempa do bržeg i dobrog starog garažnog rocka. Iako inače ne volim manjak vokala u pjesmama, The John je nekako uspio taj nedostatak iskoristiti kao svoju prednost te se tim izdvojiti iz mase osrednjih europskih gitarskih bendova koji pokušavaju biti novi Strokesi. Istaknula bih meni najbolju stvar te večeri ”S.D.R. da roca”, kojom su uspjeli ujedno i prenijeti svoj moto publici – ”Nije bitno brzo il sporo, bitno mi je da me roka” . Sve u svemu, The John je rokao dosta dugo i uspio ipak u tmurnoj Močvari stvoriti dojam kvalitetnog rock koncerta.
