Istaknuto
25.07.2017.

Prošlog tjedna prisjetili smo se deset godina starih albuma, a sada je red došao na deset pamtljivih i dragih nam filmova starih deset godina. Možda to nisu najbolji ili najuspješniji filmovi, ali svakako su ostali u sjećanju i vrijedni su (ponovnog) gledanja.

18.07.2017.

Prije deset godina izašlo je mnogo albuma koji su nam ostali u privremenom sjećanju. Ovo su neki koji su nam sasvim sigurno ostali u trajnom i sumnjamo da ćemo ih prestati slušati.

Glazba

Izvještaj: The Underground Youth odradili koncert za pamćenje

04.05.2015. Jan Vukasović
Foto: Nikolina Lončar

Prvaci Fuzz Club Records-a, The Underground Youth, sinoć su nastupali pred polupraznom Močvarom za nevjerojatno malu cijenu karte od mizernih 25 kn. Moram to odmah na početku napisati jer mi se čini zaista nevjerojatno da se ovakav koncert, poprilično poznatog benda u alternativnim krugovima, naplaćuje po tako niskoj cijeni. S druge strane, bila je to fantastična prilika za publiku koja je sinoć mogla vidjeti bend svjetske klase po prosječnoj cijeni kebaba u gradu. Nažalost, pred prostorom kluba se – pola sata prije početka koncerta – moglo vidjeti tek petero ljudi kako nestrpljivo iščekuje da ovaj sastav zauzme pozornicu i počne svirati. S obzirom na to, zanimljivo je  napomenuti da se oko dolaska talijanske grupe Sonic Jesus u četvrtak, i njihovog besplatnog koncerta dan kasnije, podigla velika pompa i svi su znali da sonični Isusi sviraju u Klubu – dok je The Underground Youth nekako ostao ispod radara, bez obzira na činjenicu da imaju milijune pregleda na YouTube-u. Što je pomalo bizarno, pogotovo zato što oba sastava djeluju u sličnoj žanrovskoj branši i trebali bi zainteresirati sličnu publiku.

Foto: Nikolina Lončar

Foto: Nikolina Lončar

The Underground Youth je koncert počeo s pjesmama The Lost Recording te Art House Revisited koje nisu bile toliko oslanjate na furioznu post-punk stranu benda, već na psihodeliju – i tako je više manje ostalo dok nisu odsvirali svoj vjerojatno najveći hit, Morning Sun, koji se na koncertu doimao kao sasvim drukčija pjesma od onog sretnog pjesmuljka kojeg možete čuti na studijskim snimkama. Veseli riff ostao je kao glavna tema same pjesme, ali uživo nadopunjen puno mračnijim vokalima te teškim riffovima i bas dionicama koji su potpuno preobrazili karakter pjesme.  Sve što se sinoć odsviralo bilo je neusporedivo bolje od snimki na kojima – usprkos činjenici da ih zaista rado slušam – često postanu previše repetitivni i pomalo dosadni nakon nekoliko slušanja za redom. Na nastupu im je upravo ta repeticija beskonačno pomagala i to prvenstveno kroz minimalistički bubanj (samo floor tome i snare) odsviran vrlo jednostavno,  ali na takav način da vas gotovo uvuče u stanje transa zbog kojeg ne želite ni o čemu pričati niti razmišljati, osim o onome što slušate, a i tada se više oslanjate na emociju. Krautrock je uveo repeticiju kroz riffove koja postiže sličan efekt, a činjenica da je jedan post-punk bend – u moderno doba – uspio napraviti tako maleni dodatak, gotovo inovaciju u žanru, jest hvalevrijedno. Upravo je taj bubanj, doimajući se gotovo kao mantra, bio vrlo bitan faktor na koncertu te pružio bendu priliku da oko njega gradi ostatak zvuka.

Foto: Nikolina Lončar

Foto: Nikolina Lončar

Osim klasičnih undergroundyouthovskih riffova na gitari, veliko iznenađenje bio je neobično glasan i zanimljiv bas koji je u dosta pjesama imao ulogu direktne nadogradnje na bubanj kroz neki zanimljiv i jednostavan riff te je tako pojačavao opsjedajuće ritmove u koje se publika polako uvlačila. Istina, trebalo je proći nekoliko pjesama od samog početka da bi se ljudi zaista uživjeli, a kako je koncert odmicao, bend je rapidno postajao sve bolji i bolji te žešći i žešći. O gitarama nemam puno pričati, osim da su imale zaista ugodan post-punkerski ton koji je režao iz pojačala te psihodelične riffiće i solažice koji čine bazu zvuka kakvim je okarakteriziran The Underground Youth. The Rules of Attraction je, bez ikakve sumnje, jedan od ponajboljih koncertnih trenutaka kojima sam ikad imao priliku svjedočiti. Opasno mantrični riff na gitari te duboki, tmurni vokali ispjevani više kao recitacija čine ovu pjesmu samu po sebi veoma zanimljivim iskustvom. Iskustvo je bilo čak i intenzivnije jer se osnivač benda, Craig Dyer, spustio s gitarom i mikrofonom s pozornice u publiku pri početku ovu nevjerojatno teške i dobre pjesme. Uskoro mu se pridružio i drugi gitarist koji je sasvim opušteno ušetao u publiku plešući s gitarom u ruci, samo da bi pri kulminaciji pjesme potrgao dvije žice na gitari i pravio se kao da se ništa nije dogodilo. Iako bi netko možda doživio spuštanje u publiku kao isfuran potez, ovdje to nije bio slučaj jer se publika – ako je to uopće moguće – još više uvukla u svijet koji sa sobom donose The Underground Youth.

Foto: Nikolina Lončar

Foto: Nikolina Lončar

Za kraj ću, bez ikakve rezerve, reći da je ovo bio jedan od najnevjerojatnijih nastupa na kojima sam bio te da će svih stotinjak ljudi, sretnika koji su sinoć prisustvovali ovom iskustvu, oduševljeno prepričavati dojmove. Ovaj nastup u potpunosti spada u tu kategoriju. Jedna uobičajena nedjelja u svibnju, prosječno toplo vrijeme, Savski nasip, Močvara i onda bend koji vas ostavi bez daha. Recept za nečije glazbene memoare u kojima će, za kojih deset godina, navesti upravo ovaj koncert kao jedan od ponajboljih.


Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(7 votes, average: 4.714 out of 5)

Komentari