Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Glazba

Izvještaj – Trentemøller: Elektronska glazba na instrumentalan način

03.10.2014. Luka Sinković
Foto: Krešimir Bobaš / Ziher

Foto: Krešimir Bobaš / Ziher

Nije se puno puta dogodilo da sam završio na koncertu izvođača o kojem ne znam ništa, no ovog puta se čak nisam potrudio ni napraviti brzu Youtube pretragu kako bih saznao nešto minimalno o zvuku Trentemøllera, ali ne bih htio ostaviti dojam da je tome kumovala lijenost. Htio sam vidjeti kolikog će efekta na mene imati live nastup o kojem zapravo znam toliko koliko sam uspio iščitati iz press najava, tako da na ovo možete gledati kao svojevrstan eksperiment.

Bio sam na velikom broju koncerata u Tvornici, međutim red koji je nastao netom prije 20:30, kada je trebao početi koncert, nisam vidio nikad. Ljudi su za ulaz u veliki pogon stajali i na zebri kod kafića. Stvarno ne znam je li riječ o popularnosti izvođača ili o vrhunski odrađenom marketingu. U mojem slučaju je faktor ovo drugo, budući da za ime nisam čuo sve dok u prvom djelu ove godine nije najavljen dolazak benda. Nisam posebno veliki fan elektronske glazbe, a pogotovo me nikad nije oduševljavalo uživo gledati kako jedan čovjek iza pulta pušta glazbu, no ovo je bilo nešto sasvim drugo, jer s Andersom Trentemøllerom je na pozornici nastupao cijeli bend.

Foto: Krešimir Bobaš / Ziher

Foto: Krešimir Bobaš / Ziher

Čini mi se, da sam i čuo koju stvar prije koncerta, ne bih uspio otkriti kompletnu njenu slojevitost koja je uživo bila ne samo čujna, već i vidljiva. Moglo se lako vidjeti koji „elektronski“ dijelovi glazbe dolaze od gitara, odnosno efekata na istima. Također, fascinantno je koliko utjecaja ostalih glazbenih žanrova postoji u Trentemøllerovoj glazbi. Dionice na gitarama u uvodima pjesama i baratanje efektima upućuju na post-rock, a ponekad i surf rock, iako je prema najavljenom trebalo biti i elemenata krautrocka, no takve utjecaje nisam primijetio ili barem nisu bili površinski. Mada, Trentemøllerova elektronika mogla u neku ruku povezivati sa synth aspektima krautrocka, kakve recimo njeguje NEU!, glavnih značajki žanra itekako fali da bi ga se moglo navoditi kao utjecaj.  Također, ne pretjerano agresivne, ali poprilično plesne matrice, praćene vokalom Marie Fisker, na momente podsjećaju na najbolje dane „tamne strane osamdesetih“ u duhu Sisters of Mercy i Fields of Nephilim, no glazba ne djeluje toliko staro. Najsličniju meni poznatu glazbu radi švedski The Knife, kod kojeg elektronika zvuči identično isto, no njihova se glazba zasniva samo na tome i puno bolesnijoj atmosferi. U live nastupu Trentemøller daju i pomalo industrial dojam, osim kad, u laganijim stvarima, ne zaplove vodama dream popa, a ponekad i utonu u konfuznost psihodelije. Dakle, glazba je sve ono što ne očekujete od konvencionalne elektronske glazbe.

Foto: Krešimir Bobaš / Ziher

Foto: Krešimir Bobaš / Ziher

Pošto je sve to izniklo iz elektronskog minimalizma, shvatio sam prilikom nastupa da se svira i nešto starije, no o imenima pjesama ne znam ništa. Najpozitivnija stvar koncerta jest upravo taj efekt live nastupa. Zamagljena pozornica udomila je bubnjara, dvije gitaristice, od kojih jedna (spomenuta Fisker) i pjeva dobar dio koncerta, basista, koji katkad bas mijenja klavijaturama, raznoraznim perkusijama i udaraljkama, te Andersa u sredini stagea, okruženog brojnim analognim sintesajzerima. Upravo iz tog razloga Tvornica nikad nije bila punija, a time dolazimo i do organizacijskog propusta. Prostor za pušenje je organiziran samo u malom pogonu, dok je isti bio daleko premalen da ugosti sve pušače. Također, upravo iz razloga jer su veliki i mali pogon spojeni, u kompletnoj je dvorani bilo zadimljeno i nesnosno vruće, a iz kluba ne možete izaći. Temperaturom se nije moglo mjeriti s koncertima Downa i Slayera prošle godine u lipnju, ali ne znam na kojem je eventu bilo toliko zagušljivo.

Preostaje samo zaključiti da je Tvornica još jednom, kao jedini adekvatan prostor u Zagrebu, ugostila odličnog izvođača. Zagreb se pokazao kao odlična lokacija za koncert u regiji, jer koliko sam uspio vidjeti koncert je posjetilo dosta Slovenaca. Glazbeni dio bio je besprijekoran, a onaj vizualan, koji se cijelo vrijeme događao na pozornici, za ovakvu glazbu još i važniji. Hrvatska publika voli Trentemøllera, svi su povici i aplauzi tijekom koncerta to itekako potvrđivali, a mislim da je ljubav u utorak postala obostrana, te se ne bih čudio da se susret u nekoj bližoj budućnosti ponovi.

Komentari