novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Uada i Muka: Dva headlinerska nastupa

Foto: Filip Vučković / Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute

Na Uadu sam, točnije na njihov video uradak, naletio tijekom 2016. godine kada su izbacili debi album “Devoid of Light“. Prvo me slušanje pomalo razočaralo jer je pjesma odmah ušla u uho – u kombinaciji s vizualnom estetikom kakvu njeguje Mgła i malo prekvalitetnim video uratkom za bend koji se tek probija moglo bi se reći da je Uada uspjela “prodati”. No oduševilo me ono što su uspjeli prodati. Glazba im spada u kutiju melodičnog black metala koji je skoro izumro još u devedesetima sa “Storm of the Light’s Bane” i “Welcome My Last Chapter” nikad prežaljenih Vinterlanda i Dissectiona. Na toj sam fronti vodio bitke sa samim sobom konstantno preispitujući zašto mi je “Devoid of Light” toliko dobar – zato što je vrlo pitak i jednostavan album. Ne skriva melodiju, ima jednostavno strukturirane pjesme, međutim ima i vokalno interesantnih stvari, ali i relativno dobru liriku. Taj sam album mogao slušati i kada mi se black metal u nekom svojem kompleksnijem obliku i nije baš slušao.

Muka je u drugu ruku jedan od naših najboljih ekstremnih metal bendova, sastavljena od ljudi koji imaju pošteni staž na sceni. Drugi sam album čuo samo letimično, međutim njihovo debi izdanje “Svi šute” bilo mi je jedno od najdražih 2014. godine. Sjećam se koliko sam oduševljen bio energijom nakon jednog od njihovih prvih koncerata. Nekako su me nastupi od tada do danas vješto zaobilazili, ali drago mi je da sam uspio zagrabiti toliki vremenski kvant pa da je razlika među dvama nastupima značajnija. Daleko od toga da prije to nije zvučalo vredu, no nastup ovog ponedjeljka u Močvari bio je na svjetskom nivou. Ovakvu sam terminologiju iskoristio čisto zbog našeg kompleksa manje vrijednosti, no u stvarnosti – ili je nešto dobro, ili nije. Samo sam čekao da iz backstagea proviri netko od članova Uade kako bi vidio što se na pozornici zapravo događa. Možda sam ih i podcijenio pa su se vješto sakrili u publici.

Foto: Filip Vučković / Ziher.hr

Mukin nastup je bio odličan po mnogočemu, ali prvi je razlog bez diskusije vokalna izvedba Ivana Borčića (ex-Johann Wolfgang Pozoj), očaravajuće je gledati koliko taj čovjek unese energije u izvijanje i vlastitu liriku. Također, točnost i kvaliteta zvuka – iako ne sviraju toliko često, izgledaju dosta usvirano, a o kvaliteti session bubnjara Stanislava Muškinje (Seven That Spells) ne moramo ni pričati.

Album “Sveta stoka” tek sam sada zapravo čuo, stoga sam malo ugodno iznenađen što čujem više blacka nego na prošlom izdanju, iako je doom opet vješto uguran u pozadinu zajedno s blagom gitarskom progresijom. Odličan nastup – u nekoliko sam navrata čuo kako su neki od nazočnih koncert Muke okarakterizirali boljim ili daleko boljim od onog Uade. S nekim bi se segmentima te tvrdnje složio, međutim Uada je također odradila dobar posao.

Otvaranje koncerta s uvodnom pjesmom prvog albuma, Natus Eclipsim (barem mislim), pokrenulo je publiku. Prvi je red bio zakrčen te su se fotografi jedva snalazili kako će okinuti koju čistu fotografiju. Dinamika je potrajala do prve nepoznate pjesme s novog, neizašlog albuma. Vrlo je nezahvalan period za odraditi turneju uoči izlaska albuma. Uz to što publika te stvari nije ni čula, vjerojatno postoje i neke pravne zavrzlame s diskografskom kućom o sviranju pjesama s albuma koji još nije izašao. Tako da je nastup Uade zapravo bio dosta kratak. Mislim da su odsvirane tri pjesme s novog i četiri (nisam siguran jesu li odsvirali svih pet) sa starog. Pjesme su zapravo jako slične, tako da ih i teško razabirem poimenice.

Foto: Filip Vučković / Ziher.hr

Ono što se isticalo u nastupu odlični su vokalni howlovi koji djeluju više šumski i životinjski, nego patnički DSBM-ovski, bubanj, ali i gitara koja je ne skrivajući melodiju, nerijetko odlazila u solo dionice. Zvuk je bio možda i malo lošiji nego onaj kod Muke, znam da mi se činio malo prljaviji, međutim moguće da je do moje pozicije u dvorani, budući da sam za vrijeme nastupa Uade stajao koji metar bliže, taman da me razglas promaši.

Sve u svemu, odličan koncert. Vrlo je zahvalna činjenica da predgrupa ima nastup nivoa benda za koji otvara. Čak se čini da je Muka imala i više mogućeg materijala od Uade, koji su na kraju odradili dosta kratak nastup, bez bisa, što je publiku poprilično zbunilo. Drago mi je vidjeti melo-black u live izvedbi, iako bi mi pasalo da je estetika nešto drugačija, prljavijih gitara, nekih sablasnih klavijatura u pozadini, međutim Uada više njeguje sjevernoameričku (Oregon), poganu i šumsku estetiku. Trebamo više ovakvih nastupa u Zagrebu. Očito je da postoji potražnja za black metalom kod nas. Nadam se da je ovaj koncert svojevrsni poticaj organizatorima.


Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari