Istaknuto
21.04.2017.

U Galeriji Klovićevi dvori trenutno je, uz Izazove moderne i retrospektivu Željka Senečića, postavljena i samostalna izložba All you need is luck Nikoline Ivezić. Radi se o jednoj od najprepoznatljivijih suvremenih slikarica (pogotovo za češće posjetioce Kluba na zagrebačkom Filozofskom, Limba ili kafića Boja) koja je razvila autentičan umjetnički izraz, stvorivši tako već poznate tzv. slikoreljefe ili piktoplastike, odnosno slike koje izlaze izvan svojih okvira u prostor.

21.04.2017.

U novoj seriji intervjua okupljenim pod nazivom "Let's jazz" predstavit ćemo novu hrvatsku jazz scenu. Njen prvi predstavnik je pijanist Zvjezdan Ružić.

Glazba

Izvještaj – Urban & 4 (Pogon kulture): Doma je ipak doma

09.04.2017. Anja Nežić
Foto: Tamara Jančić/Ziher.hr

Subota je bila veliki dan za Rijeku i Riječane. Prvo je Rijeka remizirala s Dinamom, a onda su Damir Urban i njegova Četvorka glatko pobijedili sve postojeće više no dvosatnom svirkom u rasprodanom Pogonu kulture. Često je lijepo u Rijeci, ali u subotu je bilo baš jako lijepo.

 Sa štapićem dirigenta

Do posljednjega mjesta ispunjen Pogon nestrpljivo je čekao početak koncerta, a čim se pojavio Sandi Bratonja i krenuo puštati omamljive, mistične zvukove, krenula je i kolektivna euforija koja nije stala do samoga kraja koncerta. Nakon Sandija, na sceni su se pojavili i ostali iz glazbeno impresivne Četvorke. Saša Markovski sjeo je za svoje klavijature, Luka Toman uhvatio se gitare, Marko Bradaschia bubnjeva, a Bratonja basa. Došao je onda i Tiresija, odnosno Urban, u prepoznatljivoj, samo njemu svojstvenoj dugoj crnoj haljini, sjeo na pozornicu i nekoliko minuta jednostavno upijao zvukove, a onda je krenula Kada se voda povuče. Jedino je voda i bila povučena jučer, svi su ostali bili i više no raspoloženi i otvoreni za komunikaciju.

Urban nam se obratio tek nakon treće pjesme i podsjetio nas da kod njega protokoli i šablone i nisu neki faktori pa je tako odmah predstavio svoj bend i zahvalio svima koji su došli i kupili kartu. Kako je sam rekao, svi smo si dobri i sve je to lijepo, ali kad treba platiti kartu druga je to priča. Gromoglasan pljesak publike propisno mu je dao do znanja da bi kupili kartu za njegov koncert i još deset puta. Dirigent je izašao pred svega mjesec dana, ali riječi pjesme već su se jako dobro uhvatile među obožavateljima koji su, ako je suditi prema publici na jučerašnjem koncertu, pripadnici svih dobnih skupina. I Urban je primijetio da nema potrebe za animiranjem publike ičim drugim osim glazbom i dodao: „Sve si mislim kao moram ovo, moram ono, a onda se sjetim pa doma si, jebote.“.

Priđi mi bliže uz toliko potrebnu poruku da granice ne postoje bila je i prigoda da nas bend pozove na današnji humanitarni koncert koji će se održati na Korzu u organizaciji Centra za autizam, Udruge za skrb autističnih osoba Rijeke i samoga Urbana. Na njegovom posljednjem koncertu u Tvornici kulture, ovu je pjesmu s bendom izveo Jan, dječak iz Centra za autizam (osobno mi je to jedno od najljepših koncertnih iskustava u životu), a svojega se gosta sjetio i sam Urban koji je rekao kako će ovaj put on biti gost Janu i ostalim štićenicima na Korzu, a ne oni njemu.

Ima li tu mjesta za mene?

Večer je kulminirala već tradicionalnim Urbanovim spuštanjem s pozornice i ulaženjem u publiku, a za to su izabrane Mjesto za mene i Mala truba, dvije himnične pjesme koje u pravilu bend i ne treba svirati jer publika zna svaku notu, riječ i ton. Stih „ima li tu mjesta za mene?“ nije mogao biti prikladniji za gužvu u Pogonu koja ipak nije uspjela uništiti osjećaj intimnosti koji se nekako uvijek istakne kao dominantan na Damirovim koncertima. Bila sam na mnogo njegovih koncerata i ni jedan od njih nije bio identičan. Niti su setliste iste, niti se pričaju iste priče, niti se tu može prepoznati uzorak ili šablona. Budi moja voda nekad dođe vrlo rano kao jučer, a nekad se ostavlja za bis koji je jučer pripao Robotu i ne tako često izvođenoj Otrovnoj kiši.

Tu smo doma i ne idemo nikamo

U više od dva i pol sata nanizale su se pjesme sa svih albuma Urbana & 4, a uopće je besmisleno isticati poimence neke od njih. Od Kornjače, Astronauta pa do Ako se napijem do smrti, Kundere ili Malo je, sve je nekako imalo svoj red i smisao i sve je došlo u pravom trenutku. Sve je funkcioniralo i bilo na visini zadatka da nas provede kroz neke sasvim druge galaksije ovog izvrnutog svijeta. I kad je nakon bisa bilo jasno da jednostavno mora biti kraj i da je vrijeme za odlazak, neki se nisu dali i tražili su još. Teško da je večer mogla biti puno bolja. Dobro, možda jedino da je Rijeka dobila Dinamo.


Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(15 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari