Istaknuto
06.12.2017.

Ganz novi i Dance_Inn festival udružuju snage u fokusu na suvremenu izvedbenu umjetnost i live art. Festival će donijeti dvije premijeri, nekoliko radionica, tribina i rezidencija, a uoči festivala u Zagrebu gostuje Matthias Lilienthal, producent, kustos i ravnatelj Munchner Kammerspiele.

03.12.2017.

Gospođice iz Avignona smatraju se jednim od najvažnijih, ujedno i najkontroverznijih radova u umjetnosti 20. stoljeća. Povjesničari umjetnosti već se desetljećima bave misterioznim pogledima ženskih likova i njihovim revolucionarnim oblikovanjem kojemu su prethodile brojne Picassove skice i prepravke...

Glazba

Izvještaj – Voland Le Mat: Čarolija skrivena u podrumu Vinyla

08.12.2017. Helena KezerićFoto: Valentina Cetin/ Glazbeni Lonac

Srijeda za nama pružila nam je jedinstveno iskustvo jer s glazbom Voland Le Mata nevjerojatno je lako zaploviti u neke skrivene dijelove sebe. Kako to izgleda kada hladnoća okupira ulice, a topli šalovi odvuku te na Voland Le Mata i njegove pomoćnike u Vinyl svjedočili smo u srijedu, 6. prosinca. Poezija uz pratnju glazbe prosula se pred okupljenima i još jednom nas odvela u daleke svjetove.

S obzirom na to da je prostor Vinyla manji i intimniji, bilo je za očekivati da će sve ići po najavljenom planu i programu. Odstupanja od najavljene satnice nije bilo, a ugodnih sat i pol koncerta započelo je sjetno i melankolično. Čuli smo potpuno nove pjesme, pjesme koje su nastale prije dosta godina pa čak i onu prvu napisanu. Paleta izvođenih pjesama prezentirala je sjećanja, priznanja i snove, a bilo je tu i veselih cvrkuta i sentiša za zaljubljene.

Da me pitaju, molila bih za malo tišine

U možda čak i preopuštenoj i vrlo ugodnoj atmosferi publika je uživala u podrumu Vinyla. Na početku se žamor instantno pretvorio u svetu tišinu, a pjesme su razbijala Momirova objašnjenja i kratke priče vezane uz pjesme koje slijede. Nešto kasnije su mi veselje, glasni razgovori i naprasni smijehovi postali neprimjereni za ovakvu vrstu koncerta. Da me se pitalo, teleportirala bih veselu družinu u neki drugi scenarij. Možda sam to samo ja i moje preozbiljno i preintimno shvaćanje Volandove glazbe, ali u sebi sam molila za malo tišine.

Malo tišine za trenutak u kojem nas slikar boja u svoje pjesme. Stajali smo obojani u zvukove Putnika, Prolaznika, Zime, Svijeta tišine, Velikih stvariNije fer, Đavo je krivLes Champs Utrineesa i ostalih. U tim trenucima svatko u svom malenom svijetu sa svojim značenjem riječi koje naizgled svima zvuče jednako. Ili možda ne baš svatko. Osobno vrhunac koncerta bilo mi je izvođenje pjesme Lakše od laganja, a jedinu zamjerku umjetniku upućujem zato što nije izvedena Ideš s njim.

Osim povremeno glasnog i nepotrebnog žamora, prostor publike punila su i nježna njihanja popraćena zatvorenim očima. Koliko se publika dobro zabavljala potvrđuje činjenica da je Voland s bendom izveo tri ležerna bisa, a Uvijek nakon toplih kiša čuli smo dva puta.

Nemam potrebu Volanda posebno predstavljati ili pričati o njegovoj virtuoznosti na gitari ili vokalnim sposobnostima. Njegov glazbeni opus predstavlja bisere naše kantautorske scene. Okružen vrsnim glazbenicima na svojim nastupima, svakoga puta gradi priču ispočetka. Svoj svijet od pjesama s posebnom emocijom prezentira svakog puta potpuno ogoljeno i iskreno te publika to osjeti. Spreman je svojim vjernim suputnicima uvijek pružiti svojevrsno upoznavanje samoga sebe, putovanje u nove daleke svjetove ili uspomene na ples s vragom i ludom.

Voland Le Mat nije jedno od mnogih imena kojemu se samo tako briše trag, Voland Le Mat je ime koje se izdvaja i ostaje kao trag svjetla s nama u mislima čak i u najsamotnijem mraku. Lijepo je bilo ugrijati se tako snažnom i lijepom glazbom usred hladnog prosinca.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(14 votes, average: 4.786 out of 5)

Komentari