Istaknuto
22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

21.03.2017.

1. travnja u Glazbeni lonac dolazi Lika Kolorado, i to u akustičnom izdanju. Ili barem tako tvrdi ekipa iz Lonca.

Glazba

Izvještaj – Whitesnake: Puno ljudi, premalo kose, taman solaža

22.11.2015. Tin Đudajek
Foto: Niko Goga / Ziher.hr

Kada sam ušao u Cibonu očekivao sam nešto u potpunosti drugačije. Očekivao sam bezbroj mladih ljudi s kosom preko ramena, no zapravo nije uopće bilo tako. Publika nije bila sastavljena od tek par generacijskih skupina, već od njih pregršt. Bilo je tu djece koje su roditelji poveli na koncert, nabrijanih srednjoškolaca te studenata pa sve do ljudi generacijski bliže bendu koji su cjelokupno jučerašnje zbivanje promatrali s tribina. Bio je to jedan od onih koncerata koji ima drugačiju cijenu ovisno odakle ga želite promatrati. Najmlađi, vjerojatno oni najslabije financijske moći, bili su na parteru, druga generacija bila je iza njih, a na tribinama su se smjestili najstariji… i ja. Ovakvo razdvajanje ne toleriram, no vjerujem da je ovakva situacija nastala najviše zbog lokacije gdje se koncert održavao. Bolest stadionskih nastupa.

Koncert nije kasnio; sve je počelo kada je prvi bend izašao na pozornicu. Od tada je publikom zavladala apsolutna euforija koju je polako, ali sigurno počela graditi predgrupa The Dead Daisies koja ih je svakako zabavljala. Moram priznati da mi ispočetka nije bila shvatljiva atmosfera koja je vladala tijekom njihovog nastupa jer je bila stvarno zavidna za predgrupu. Ljudi su ispočetka počeli skakati i plesati, a ovaj primjer sljedili su i oni koji su se koncertu pridružili odmah čim su kupili pivo. Ispočetka mi, kako sam i rekao, nije bilo objašnjivo, no kako je nastup tekao dalje, i sam sam se počeo opuštati i sve više uživati u glazbi. No, zašto ljudi i ne bi uživali. The Dead Daisies ima sve po što je publika došla. Dugu kosu s puno laka, pjevača jakog glasa i super solaže. Čak je i to što im je ime pomalo besmisleno odlično jer to je, uostalom, trademark bendova ovakvoga žanra. Sve u svemu, koncert The Dead Daisies izgledao mi je kao da je Whitesnake uskočio u vremenski stroj, namjestio ga na dvadeset godina unazad, odradio koncert kao The Dead Daisies, onda se vratio u vremenski stroj, namjestio ga 20 godina u budućnost i odradio koncert s Whitesnakeom. Premda znam da timemachine tako ne funkcionira.

Foto: Niko Goga / Ziher.hr

Foto: Niko Goga / Ziher.hr

I eto. Whitesnake. Točno u 21:30. Logični nastavak atmosfere koju je započela predgrupa. Od početka nije bilo stajanja. Skakalo, se, pjevalo, pive su se prolijevale, a starci zadovoljno mahali glavama. Posebno mi se svidjelo što je David Coverdale cijelo vrijeme odlično surađivao sa slušateljima. Znao je pokrenuti publiku, natjerati ju da pjeva uglas s njim i nije mu bilo teško ni mrsko napraviti nešto dužu, neplaniranu pauzu između dvije pjesme kako bi mogao potpisati ploču (valjda je to bila ploča?) fanu iz prvoga reda. Svirali su se, logično, najveći hitovi, a dio koncerta bio je rezerviran i za stvari s novog albuma koje su, opet logično, dobile nešto lošiji feedback. Pogotovo od onog dijela publike kojima sam bio okružen. Iako sam mislio da će na Here I Go Again nastupiti potpuni raspašoj, uopće nije bilo tako. Bilo je kao na svakoj drugoj pjesmi. To me uvelike iznenadilo, no kasnije sam i shvatio zašto. Taj po meni očekivani raspašoj nije nastupio zato jer je ljudima koji su improvizirali publiku ova pjesma bila samo još jedna u nizu dobrih pjesama. Ona za njih nije neki hit koji se svako malo vrti na radiju ili reklamama, već samo jedna od odličnih uspješnica u karijeri Whitesnakea – a Zagreb je sinoć zbilja počastio ovaj bend.

Da se sad konkretno bacim na seciranje odsviranog u KC Dražen Petroviću, odmah je bitno spomenuti da su na ovakvom koncertu solaže neizbježne. To sam znao i toga sam se i bojao i iskreno, bojim se sve od onog, pa brat bratu, polusatnog sola Slasha na zagrebačkoj Šalati ranije ove godine. Zbilja ovakvo nešto nisam želio niti trebao ponovo proživljavati. No, što je neizbježno, neizbježno je. Bila su dva izolirana sola u orkestraciji dva gitarista. Prvi je zasolirao Reb Beach, a odmah nakon njega Joel Hoekstra. Nijedan solo nije bio ni približno dug kao onaj Slashev te moram priznati (iako ovakvo samostalno izrabljivanje instrumenta bez glazbene pozadine ne cijenim) da su oba sola bila dovoljno kratka da gitaristi predstave svoje umijeće sviranja te da je nakon Slashevog masakra – ovo bilo super. Svoju priliku prezentiranja svoje virtuoznosti dobio je nešto nakon gitarista i bubnjar Tommy Aldridge. Iako opet nepotreban, i njegov solo bio je odličan, a u jednom trenutku odlučio je čak i baciti palice i svirati dlanovima što zbilja nije najpametnije. Kao prvo, vjerujem da ga je boljelo, pogotovo udarajući teške činele poput ridea, a nije se ni najbolje čulo, najviše baš to udaranje po činelama. Međutim, ako ništa drugo, bilo je efektno.

Foto: Niko Goga / Ziher.hr

Foto: Niko Goga / Ziher.hr

Kako je u svibnju bend objavio ranije spomenuto recentno izdanje “The Purple Album”, ova turneja bila je u sklopu njegove promocije. Na tom diskografskom uratku obradili su skladbe koje je frontman David Coverdale pjevao na albumima grupe Deep Purple u razdoblju od 1973. do 1976., a riječ je o pločama “Burn”, “Stormbringer” i “Come Taste The Band”. Bilo mi je jako drago uživo čuti i poneku stvar drugog legendarnog benda, a posebno Soldier Of Fortune. Vjerujem da je sreću sa mnom podijelio i veliki dio onih koji su pohodili koncert.

No, ono što je najbitnije jest to da je svaki fan jučer mogao uživati u odličnom koncertu koji je trajao skoro pa dva sata. Čak i oni koji posebno ne vole ovakvu glazbu moraju priznati da su se stvarno zabavili. Čuli smo sve najveće hitove i presijek karijere jednog značajnog benda i vidjeli većinu frontmanovog ormara budući da se čovjek presvukao tri ili četiri puta te, začudo, uvijek zaboravio zakopčati tri prva gumba. Sve u svemu, koncert koji je na lica koja su očekivala ostati zadovoljena zasigurno donio osmijeh.


Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(10 votes, average: 4.200 out of 5)

Komentari