Istaknuto
06.12.2017.

Ganz novi i Dance_Inn festival udružuju snage u fokusu na suvremenu izvedbenu umjetnost i live art. Festival će donijeti dvije premijeri, nekoliko radionica, tribina i rezidencija, a uoči festivala u Zagrebu gostuje Matthias Lilienthal, producent, kustos i ravnatelj Munchner Kammerspiele.

03.12.2017.

Gospođice iz Avignona smatraju se jednim od najvažnijih, ujedno i najkontroverznijih radova u umjetnosti 20. stoljeća. Povjesničari umjetnosti već se desetljećima bave misterioznim pogledima ženskih likova i njihovim revolucionarnim oblikovanjem kojemu su prethodile brojne Picassove skice i prepravke...

Glazba

Izvještaj – Wolves in the Throne Room: Floydi black metala

18.11.2017. Luka Sinković
Foto: Martina Trbuščić / Ziher.hr

Navodno je najteže pisati o onome što voliš – nije baš lako zamaskirati subjektivna emocionalna proživljavanja u oblik objektivnog osvrta ili kritike. Međutim, izgleda da mi se počelo događati suprotno, počeo sam biti najkritičniji prema nastupima od kojih očekujem najviše. Koncert bendova kao što su Wolves In The Throne Room (u nastavku WITTR) i Wiegedood svakako spada u kategoriju velikih očekivanja. Sjećam se tog osjećaja koji sam proživljavao poslije koncerta WITTR-a u Tvornici 2011. godine. Bio sam uvjeren da sam vidio bend koji nekako (nisam znao kako) stvara najbolji zvuk koji sam ikad čuo. Također, sjećam se kako sam se iznenađeno osjećao kada sam 2015. prvi puta čuo debi album belgijskog black metal benda Wiegedood. Činilo mi se vrlo odvažno što odmah u prvoj pjesmi imaju toliko jednostavan, a zarazan rif. Kompletan album je isto tako bio odličan pa sam ga tada uvrstio i u godišnju listu.

Dakle, ovaj sam koncert nestrpljivo čekao još od ljeta kada sam drugi put vidio WITTR u Ljubljani, gdje sam se prisjetio kakav zvuk su sposobni napraviti, s time da se ovaj put radilo o čak tri gitare. Tadašnja setlista je isto tako obećavala. Novi je album to uzbuđenje malo primirio, čuo sam neke stvari koje mi se nisu toliko sviđale – između ostalog gitare su postale malo toplije, a pjesme nešto kraće. Ništa strašno, Wolvesi i dalje imaju svoj prepoznatljiv stil, gotovo da se ništa nije promijenilo. Bio sam još nestrpljiviji kada je organizator na eventu objavio sliku s tonske gdje je pozornica kompletno izgubljena u magli. Znao sam da je sve spremno za odličan koncert.

Malo sam kasnio na Wiegedood tako da nisam čuo prvu pjesmu, zbog čega mi je malo i žao jer se vjerojatno radilo upravo o tom rifu koji me zarazio prije dvije godine. Međutim, svjedočili smo odličnom nastupu. Postav pozornice i kompletna atmosfera bili su pomalo narušeni zbog toga što se radi o predgrupi. Gledao sam videe gdje bend svira u starim crkvama u nekoj magli i polumraku, uglavnom sada su nastup odradili pod punim svjetlima. Ostao sam iznenađen da sviraju bez basa. Studijski to uopće nisam primijetio, ali uživo im možda malo i nedostaje.

Foto: Martina Trbuščić / Ziher.hr

Ono po čemu se Wiegedood odlikuje odlični su hladni rifovi koji podsjećaju na Gorgorothov “Ad Majorem Sathanas Gloriam”, a na neki način radi se o supergrupi budući da je čine članovi bendova Amen Ra, Rise And Fall i Oathbreaker. Volio bih gledati ovaj koncert u malo intimnijoj atmosferi, u mraku, s malo bolje podešenim zvukom. Vokal je patio na uštrb gitara koje su se odlično čule. Međutim vjerojatno sam samo stajao preblizu. Kako je razglas u Vintageu na svodu ispred pozornice, nisam bio u direktnom području rasprostiranja zvuka iz razglasa, već sam lovio ono što je izlazilo iz monitora. Tako da se po tom pitanju neću pretjerano buniti. Dosta dobar nastup.

Wolvesi su dugo pripremali svoj nastup. Platna i svjetla na pozornici bila su u bojama novog albuma, zagasito smeđa. Takva tranzicija u temi predstavlja i zvukovnu tranziciju na novom albumu naslovljenom “Thrice Woven”. Novi album je vrlo dobrodošao nakon opus-fillera “Celestial”, međutim ostaje dojam da je bend krenuo malo više u “metal” smjeru, ostavljajući polako iza sebe atmosferu koja ih distancira od drugih bendova. Ne znam baš zašto imam takav osjećaj, ali čini mi se malo nazadno da je bend koji je godinama uspješno izbjegavao da ga se svrsta u klasični black metal koš, sada korak do toga. Iako, album je vrlo dobar, daleko od toga, samo pokušavam objasniti svoja očekivanja od benda kao što je WITTR.

Sličan je bio i koncert. Zvukovno savršen, ali estetski drugačiji od onog na što sam navikao. I dalje se pojavljivao problem s vokalom, ali na Wolvesima sam zaključio da je problem do mog pozicioniranja direktno pred pozornicu, budući da je kolega koji je stajao iza napomenuo da se vokal vrlo dobro dao razabrati. Nisam prije viđao da WITTR sinkronizirano headbangaju. Viđao sam doduše vrlo jaku unesenost u trzanje, što je rezultiralo headbangom koji je u kontekstu te osobe – to je ono što želite vidjeti, potpunu prepuštenost. Međutim sinkronizirani headbang je pomalo smiješan, a možda i barem malo potkrepljuje tvrdnju iz prethodnog odlomka.

Foto: Martina Trbuščić / Ziher.hr

Očajno je nedostajalo magle. Iako sam bio naprijed i gledao sve što se događa, želio sam malo mistike, želio sam vidjeti siluete. Organizator je kasnije rekao da je bend vjerojatno u zadnji čas odlučio da magle neće biti. Iako je pozornica djelovala vrlo ugodno, izgledala je malo previše toplo, barem meni. Setlista je bila gotovo identična onoj iz Ljubljane, samo što je umjesto klasika Queen Of The Borrowed Light odsvirana stvar s novog albuma, Born From The Serpent’s Eye. Bio bih vrlo zadovoljan setlistom da nisam shvatio da bend inzistira na stvarima Dea Artio i Prayer Of Transformation koje su malo sporiji instrumentali te vjerojatno služe kao tranzicijske pjesme. Nisam si mogao pomoći da u glavi odvrtim kako bi tu dobro legla Thuja Magus Imperium, Crystal Ammunition ili Ahrimanic Trance.

Izvrstan zvuk

Ali nema veze, sitničarim. Zvuk je bio savršen. Ne sjećam se kada sam u Vintageu mogao toliko dobro razabrati gitare. Još je fascinantnije da se ovdje radilo o tri gitare. Jednostavno odlično. Isto tako, zadnji put u Tvornici nisu odsvirali Behold The Vastness And Sorrow, na temelju koje ih je poznanik nakon koncerta prozvao “Floydima black metala“. Neupitno je da je bend svoj vrhunac imao u vrijeme izlaska “Black Cascade” i “Celestial Lineage” te je očekivanje da se atmosfera prva četiri albuma prolongira i na buduća izdanja vrlo nerealno.

S dimom kadulje na licu, koji su ritualno ispuhivali iz gorućeg smotuljka granja, i uz zadnje zvukove I Will Lay Down My Bones Among The Rocks And Roots, ispraćeni smo u spokoj večeri. Iako pjesma opisuje spiritualno sjedinjenje s prirodom u obliku smrti i predaju svog organskog materijala dalje, fascinira me uvijek iznova koliko spiritualnog mira Wolvesi donose i u životu. U tom sam se trenu sjetio i koliko volim Prayer Of Transformation, koliko volim mistiku ovog benda i koliko bih volio da je koncert trajao još tri sata.


Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari