Izvještaj – Wooden Indian Burial Ground + The Degs: Želimo natrag u garažu
U jednom potpuno običnom tjednu dođe tako neki utorak koji nas izuje iz cipela. Koncert bendova Wooden Indian Burial Ground iz Portlanda i lokalnih snaga The Degs u Močvari bio je savršen primjer kakvog rocka nam treba više na našim prostorima.
Iskrena emocija, garažna buka, publika u ravnini s bendom i svi u jednom znoju. Na prvu ne zvuči nimalo glamurozno, ne zvuči kao nešto što bismo povezali s nekom slikom u svojoj glavi, ali rock nikad nije ni trebao asocirati na nešto čisto i blistavo, rock je upravo to čemu smo svjedočili jučer.
Buka iz naših garaža
Skromna mlada zagrebačka četvorka The Degs zauzela je svoje mjesto pod reflektorom šank stagea i bez puno filozofije počela izvoditi pjesme s predviđene set liste. Inače, The Degs su nedavno objavili prvi album pod nazivom “Cliff Rocket”. Maleni prostor se u vrlo kratkom roku napunio do te mjere da su se posjetitelji penjali na drvene klupe i stolove. Da je bilo dozvoljeno, vjerojatno bi stajali i na šanku, sve samo da se vidi i osjeti malo garažne filozofije koju su dečki iz The Degs prostrli pred nas. Set lista od deset pjesama i glasno izmoljeni bis ostavili su publiku željnu još svirke, iako se jako dobro znalo da program još nije gotov. Imali smo prilike čuti i obradu kultnih Termita odnosno pjesme Vjeran pas, a po završetku bisa dečki su se zahvalili publici i napustili pozornicu.
Wooden Indian Burial Ground
U opisu eventa upotrijebljen je vrlo zanimljiv opis ove trojke iz Portlanda. Netko je napisao kako im je zvuk siroviji od porcija sira u sirotištu, jasno mi je na temelju čega je ovakva metafora upotrijebljena. Bend zvuči sirovo i divlje uz, ne prstohvat, nego šaku psihodelije. Wooden Indian Burial Ground imaju taj bučni zvuk niske produkcije (što u ovom slučaju nije nešto loše) i lude pedale koje ih razlikuju od tipičnog garažnog benda. Energični su i prilikom njihovog nastupa bilo je vrlo prirodno gurati se nekontrolirano u masi. U jednom trenutku pjevač je ušao u publiku i razmahao se zajedno s pojedinim entuzijastima što je dalo koncertu posebnu notu. Osobno mi je došlo da se popnem na plafon od količine energije i odlične glazbe, ovo je bio jedan od onih trenutaka kada sam poželjela biti najgori poger u masi i stagediveat sa šanka u gužvu pred sobom.
Utorak je prošao, a prošla je i srijeda. Koncert za nama ostat će u sjećanju, to je sigurno. Domaća scena ima novi bend koji grize i galami, bilo bi ih zgodno gledati bok uz bok s Kurvama u nekom skučenom prostoru, u organizaciji poput ove. Wooden Indian Burial Ground i The Degs svojom svirkom u Močvari dali su odličan primjer što je to garažni rock i koliko nam jako treba. Dajte nam male prostore gdje smo svi blizu, dajte nam da osjetimo tu glazbu i treštanje iz pojačala bez obzira na to koliko daleko ili blizu stojimo. Dajte nam koncert bez selfija s publikom, dajte nam koncert čija većinska publika nije onih sedam fotografa u prvom redu koji iščekuju najavljenu atrakciju. Želimo iskrenu emociju, želimo znoj i buku baš poput ove.
Zaključna riječ ovog koncerta zapravo je zahvala bendovima, organizatorima i klubu na porciji sirove buke i iskrene glazbe. Ne bi bio garažni rock da je drugačije.
