Izvještaj – Wooden Shjips: Drveni brodovi svemirskom artiljerijom razoružali Močvaru
U ponedjeljak su po prvi puta Zagreb posjetili krautrock psihodeličari iz San Francisca Wooden Shjips te, na moje iznenađenje, dupkom napunili Močvaru. Već je poveća gužva bila na predgrupi, i iznimno mi je drago zbog toga, jer su curke iz benda Žen stvarno oduševile i zaslužuju što više slušatelja!
One nisu samo formalno odradile ulogu predgrupe, već su nas svojom gitaristički vođenom glazbom, sanjivim melodijama, shoegaze vokalom, pokojim feedbackom te prigodnim vizualima ubacile u space-indie-rock raspoloženje, koje je ispalo odličan uvod za glavne zvijezde večeri. A prije no što se u potpunosti posvetim njima, još jednom bih napomenuo da su me Žen-ovke stvarno oduševile, preporučujem svima da poslušaju njihov prošlogodišnji album “I onda je sve počelo” te da jednom prilikom odu na njihov koncert, a curama želim puno uspjeha jer ono što rade zvuči uistinu svjetski (štoviše, svemirski).
Kad sam prvi put čuo ime Wooden Shjips mislio sam da se radi o nekom akustičnom indie-folk bendu, ali ovi drveni brodovi stigli su iz vanjskog svemira, naoružani teškom artiljerijom repetitivnih ritmova, naslaga syntheva i „lagane“ elektronike, te reskim distorzijama koje se u nekim trenucima pretvaraju u predivne gitarističke solaže. Doduše, prikladnije bi bilo koristiti izraz bučna artiljerija, jer Shjipsi mogu stati uz bok My Bloody Valentine i Yo La Tengu po razini decibela u prostoriji.
Što se samog glazbenog izraza tiče, uz njih se često veže atribut psihodeličnosti, što mi osobno nije bilo u potpunosti prikladno slušajući njihove studijske albume. Ali koncert je definitivno dočarao tu psihodeličnost, koja sa u njihovom slučaju temelju na klasičnim krautrock ritamskim obrascima u maniri njemačkih prvoboraca krautrocka Neu!. Dodavši im gitaru, distorziju, prigušen vokal, syntheve i decibele, najbolje bi ih bilo opisati kao space-rock.
Svaka pjesma ima neprekinuti repetitivni ritam s kojim starta i s kojim završi, a zamjerka je u tome da su sve pjesme gotovo u istom tempu, što je dovelo do monotonosti u jednom dijelu koncerta. U jednom trenutku sam pomislio da zapravo slušam techno glazbu koja se svira uživo uz dodatak distorzija i buke. Vjerojatno je to najpsihodeličniji element njihove glazbe, posebice ako konzumiraš višak određenih supstanci.
Najljepši dio koncerta je možda bio sam zvuk. Unatoč velikoj razini buke, svaki instrument se mogao jasno razabrati. Bas gitaru nisu progutali synthevi i gitara, a vokal jest bio prigušen i skriven u distorzijama, ali takav bi i trebao biti – glas se koristi kao još jedan instrument u oceanu buke. Zanimljivi vizuali su također dodali dozu psihodelije i obogatili dojam koncerta.
Momci su odsvirali set od sat i petnaest minuta, uz dvije pjesme na bisu, a svaku pjesmu su solažama i produžili za koju minutu u odnosu na studijsko vrijeme. Po interesu i dojmovima publike rekao bih da ćemo ih gledati i slušati ponovno.
