Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Glazba

Izvještaj – YOB + Black Cobra: Kakav vokal!

30.09.2016. Luka SinkovićFoto: Roberto Pavić

Odličan je osjećaj oprati zube nakon što ste večer prije zaružili, probudili se suhe usne šupljine koja sladunjavo zaudara na pivo. Sličan je osjećaj kada u pet dana morate odslušati jedan katastrofalan i jedan koncert koji nije ispunio očekivanja, pa na kraju pronađete glazbeno uskrsnuće na mjestu gdje ga niste očekivali. Isto tako ne vjerujete da je čaša vode i pranje zubi sve što trebate za uskrsnuće jutro poslije. Ne bih želio kompletan izvještaj napisati alegorijski jer će nas eksplicitnost ovdje daleko bolje služiti.

YOB na turneji kao prateći bend vodi prijatelje Black Cobra, energični duo koji glazbeno djeluje još od 2001. godine.  Dosta sam kasnio na koncert pa sam čak očekivao da ću i propustiti nastup predgrupe ako satnica bude striktno točna. Međutim, stigao sam taman da uhvatim zadnje dvije-tri stvari benda. Od sirovine bubnja i gitare nisam očekivao ništa posebno, osim ako se ne radi o novom Darkthroneu za kojeg, da se dogodio, bih vjerojatno već znao. Black Cobra nije na tom nivou kulta, ali je vrlo zanimljiv bend. Čudni isprekidani ritmovi na bubnju i doom gitarski riffovi dobro se nadopunjuju, dok Jason Landrian izgleda kao da u trenucima pjevanja/vrištanja ne ulaže nikakav napor, a rezultat je odličan. Odnosno, da je omjer uloženog napora i onog što čujete na razglasu daleko veći od 1. Odličan uvod i zagrijavanje, iako ni jednim aspektom nisam bio posebice impresioniran, ostao sam zadivljen kombinacijom svega te rezultatom koji je na kraju dolazio iz razglasa.

Ovo sam gostovanje u vrlo bogatom početku sezone shvatio olako. Kao još jedan od dobrih koncerata. Međutim nisam očekivao da ću ostati tako iznenađen. Nije mi jasno, no „Clearing The Path To Ascend“ me zaobilazio do sad. Krajem 2014. bio sam vrlo zaokupljen sastavljanjem ultimativne liste metal albuma koji su obilježili tu partikularnu godinu. Vjerojatno sam popustio pred količinom odličnih black metal izdanja koja su izašla te godine. No trenutno nema mjesta žaljenju, album će mi biti na playlisti još neko vrijeme.

Na pozornici to zvuči gotovo identično, samo pomaknuto prema dosta boljem. Precizna ritam sekcija naglašava ponekad spore rifove Mikea Scheidta, no naimpresivniji je njegov vokal – moćan, čist i gladak u prijelazu iz growla u clean koji u katarzičnim trenucima završava genijalnim vibratom. Evo, ježim se pišući.

Povratak vjere u live nastupe

Odsvirane su dvije stvari s novog albuma Nothing To Win i Marrow. Ova druga navedena je možda i pobjednik večeri, iliti doom himna, iliti bolesno dobra pjesma. Znate tu kategoriju pjesama: traju 20-ak minuta, grade se polako od početka da bi pred kraj eksplodirale, imaju onaj dio gdje se naježite na nekih tri četvrtine pjesme te vas potom lagano odvedu iz pjesme. Jedino ostaje žaljenje za ne odsviranom Adrift In The Ocean.

Osim toga, nije bilo skoro ničeg za zamjeriti u nastupu ovih oregonskih doom revolucionara. Iako sam poželio da je ponekad Mikeova gitara malo ekspresivnija, prostor i zvuk odlično su surađivali, a koncert je u baladnim dijelovima imao eteričan prizvuk. Odlična večer jedne obične srijede. Drago mi je da nisam dugo čekao povratak vjere u live nastupe.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(8 votes, average: 3.500 out of 5)

Komentari