Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Knjige

Izvještaj – Zagrijavanje listopadsko: Opuštanje u dobrom društvu

31.10.2015. Tanja BrajkovićFoto: h-alter.org

Mlade i talentirane nade hrvatske književno-intelektualne scene, neki pisci po profesiji, a neki od njih po profesiji nešto stoto, zasjali su večeras u još jednom u nizu književnih druženja u knjižnici Bogdana Ogrizovića u centru Zagreba, pod nazivom Zagrijavanje.

Tradicionalno je to već Zagrijavanje, ovoga puta listopadsko, pod budnom paskom i uredništvom moderatora događanja Romana Simića Bodrožića. Dosada je u goste  na „čašicu“ razgovora pozivao jako puno dobrih pisaca i pjesnika, no sinoć je pozvao, po mome mišljenju, gotovo najbolje. Priznali mi sebi ili ne, genijalna su ovo imena nove suvremene književne scene. Hrvatski mladi prozaisti u kojima se krije jako puno potencijala da osvježe i uvedu dosta noviteta u hrvatsku književnost koja će se dalje čitati i čitati.

Sa svakim od autora, Roman je osobno porazgovarao u obliku omanjeg intervjua, a na koncu druženja sa svakim pojedinim imenom, mogli smo poslušati i jednu ili više kratkih priča koje su autori pripremili. Inače, ovo Zagrijavanje bazu je stavilo na kratku priču.

Alen Kapidžić svojevrsni je predstavnik riječke književne scene posljednjih nekoliko godina i u svoja djela prenosi utjecaje života i odrastanja upravo u tom gradu. Vodio je udrugu Katapult, skup riječkih mladih pisaca preko koje su lakše dolazili do izdavaštva svojih autorskih djela u kojima su imali ljudima jako puno toga za reći. Vremena su to bila kada su vakuum književne pozornice grada Rijeke bila imena kao što su Jakić, Prtenjača i Bebek. Trebalo im je i novijih mlađih imena. Projekt se sastojao od premise o tome kako bi hrvatska scena trebala izgledati 2033. godine. Tada je njime zavladala ekstremna desničarska stuja, a aktivizam je taj koji pokreće autore na što bolji prikaz tog budućeg hrvatskog društva u Rijeci. Ovdje je započela plodnija autorova spisateljska karijera.

Na jučerašnjem Zagrijavanju, Kapidžić nam je pročitao priču iz zbirke Zimomora, koja mu je još u pripremi. To je jedna SF-zbirka priča koja prati kolaps hiperkapitalističkog hrvatskog društva i kako ono vuče iz ljudi ono najbolje, ali i ono najgore. U pričama autor gleda društvo u budućnosti. Dakle, kako bi se ono moglo razviti i u što bi se moglo preoblikovati do te 2033. godine koja je simbol gledanja ispred svoga vremena.

Društvo postaje mutno, a crno tržište Rijeke nesmotreno se razvija i sve odlazi u propast. Ljudska psiha tome pomaže još više, a autor kroz, pomalo čudne i nadnaravne likove, kao što su Mali Evan ili Veliki Evan ili najveći viđeni čovijek ikada te haker kojeg probudi cura iz srednje škole, čini ovu zbirku znanstveno fantastičnom.

U riječkom će društvu, iako je sada hiper kapitalističko, zadržati ona socijalistička patina, ali u puno modernijoj varijanti koju autor prikazuje kao tehnološki naprednu, s gotovo programerskim mozgovima svojih likova.

MARS KAO SUUČESNIK U STVARANJU KNJIŽEVNOSTI

Nadalje, mlada Asja Bakić govorila nam je o jednoj drugoj temi iz svoje zbirke priča Mars. Strogo odvaja publicistiku od književnosti i mnogo više uživa pišući  prozne forme.

Mars čitateljima može odvratiti pozornost u dva smjera. Ujedno su ta dva smjera i tematska određenja čitave zbirke. Jedno je ono o Marsu, planetu stvorenom za muškarce. Svi znamo za onu poznatu izreku da su muškarci s Marsa, a žene (…), pretpostavljam da znate odakle. Drugo je o Marsu kao ključnom mjestu naših promišljanja o znanstvenoj fantastici. To bi značilo da u ovoj drugoj komponenti planet prikazuje vrlo realistično sa svim svojim mijenama i sastojcima u astronomskom, mehaničkom i kemijskom smislu. Ova dva smjera autorica vješto isprepliće kroz svoje priče.

Mars je planet rata, simbol iluzija. Krenula je od konkretnih aktualnih istraživanja planeta pomoću suvremene znanosti i kroz tu ideju provukla je svoju feminističku teoriju o predrasudama, nasilju i prevlasti muškog roda u društvu. Junakinje priča su fajterice, sklone nasilju u borbi održavanja svoje vrste. Upravo im ratnički nastrojeni Mars daje tu osobinu. Knjiga ima atmosferu, a priče su svijet učinile krajnje uvjerljivim.

Iz priče Donji svijet koju nam je autorica pročitala, vidjeli smo ideju utjecaja Marsa na civilizaciju Zemljana u kojoj su pisanje proglasili zlom svijeta. U kojoj ono doživljava svoju propast. Što se dogodilo kada su pritom literaturu poslali upravo na Mars? Tada se pisanje pretvorilo u bolest. Bolest civilizacije. Na njemu smo bili slabašni jer nije naš planet, no ipak pomogao nam je da shvatimo da ne smijemo prestati pisati i da bez Marsa ne možemo. Ne možemo bez borbe i upornosti.

SUSRETI I IGRE SU SPAS OD OTUĐENOSTI

Varaždinka Iva Tkalec, informatičke je struke, no u životu je jako puno čitala i najveći izazov joj je bio napisati knjigu. Stoga se i odvažila krenuti u te vode.

Distopija u njezinim pričama kazuje da u njima prevladavaju teme otuđenosti, usamljenosti i hladnoće među ljudima. Prevladavaju elementi modernog konzumerističkog društva. Ali međusobni susreti su ti koji se događaju kao iznimke od tog stanja. Kroz susrete se  ljudi približavaju jedni drugima djelujući interaktivno.

Iz svoje zbirke priča 100% društveni uzgoj pročitala nam je priču Obiteljske igre iz koje je jako dobro vidljiva ta kapitalistička definicija hrvatske svakodnevice. Moderne i nove svakodnevice u kojoj kapitalizam nije dobro proveden pa postoji jako puno ljudi koji nemaju financijska sredstva za osnovne životne potrebe, dok s druge strane postoje oni koji ih imaju i previše.

Foto:  Booksa.hr

Djeca se igraju čekajući u redovima dućana sa svojim roditeljima, košarice su male i prazne, a božićni blagdani su pred vratima. Djeca čeznutljivo uočavaju mnoštvo raznih artikala po policama dućana koje ne mogu kupiti, sve cijene završavaju cifre u američkom stilu s izrazima ,89, ili ,99, no Bog čuva sirotinju – odjekuju stihovi pjesme na radijskoj postaji u dućanu.

HEMINGWAY 21. STOLJEĆA

Ivan Jozić, pisac po profesiji, vrlo duhovitog pristupa i spretan s riječima, čitao nam je malo drukčiju prozaičnu strukturu. Predstavio nam je nekoliko svojih mikro-priča od po nekoliko rečenica, koje u njegovoj knjizi imaju zadatak „razbiti“ ritam dugih i dosadnih epskih struktura koje ondje prevladavaju.

Jozić je tipičan njegovatelj književne tradicije po uzoru na Hemingwaya, što se meni jako svidjelo u njegovoj prozi. To se ondje podosta i osjeti.

Mikro-priče Jebi se!, Da si kasnije stigao, Odustajem ili Zaboravit ću te uskoro koje nam je vješto i britko ondje iščitavao, s prevlasti humora nad dosadom, prepune su lirskih elemenata, sofisticiranih rečenica, nježnosti, svjetske boli i pobune, ljutnje, no i slobode u izražavanju. Tako ćete ondje naći i poneku prostotu, no sasvim fino ukomponiranu u taj lijepi izraz kojem pisac daje primat.

„Ljubav je kad voliš nju. Sreća je kad voliš sebe.“

More, obala, miris južnog kraja, ljepota krajolika i pogled na lijepu djevojku samo su neki od motiva tih njegovih priča. Čarolija je promatrati sve to i biti ondje prisutan. Melankolija je prisutna, a oproštaj i suočavanje s istinom što južnite, to tužnije još i više. A sutra? Sutra stižem u Zagreb i čarolija se gasi.

 

 

 

Komentari