Izvještaj: Svin (ZEZ) – Spoj snage i mistike, jazza i post-rocka
Vjetroviti i hladni četvrtak nije zastrašio KSET-ovu, ovoga puta brojnu i vjernu ZEZ publiku. U sklopu Zavoda za eksperimentalni zvuk, koji ove sezone iznova posjetiteljima pruže ne samo izuzetno zanimljive izvođače nego i cijeli novi pogled na koncept glazbe i pristupa svakom pogledu eksperimentalnog u svim njegovim inačicama kroz žanrove. Ovoga puta ugodno popunjeni prostor KSET-a oduševila je danska četvorka Svin.
Dok se red ispred ulaza prelijevao, prostor KSET-a zavio se u prikladnu kulisu za uvod u ZEZ-ov program. Uz raznoliku glazbu s varijacijama na jazz (pohvale DJ-u!) i mistiku crvenih svjetla, spreman je dočekao publiku koja je bila podijeljena između očekivanja i čiste znatiželje oko hype-a stvorenog oko ovog iznimnog sastava. Koncert je počeo nekih petnaestak minuta prije 22, dok se publika zgusnula u ugodno popunjeni prostor kluba i upila uvodnu atmosferu. Sam početak je naslutio osnovnu tezu koja može povezati misao oko cijele izvedbe, a to je kaotični sklad kojeg nije potrebno razumijeti u konstrukciji. Bar ja nisam mogla zbog višestrukosti i isprepletenosti tema i instrumenata. Ono što je bitno je da se moglo osjetiti kako je Svinov žestoki zvuk samo vodio okupljene na dugo putovanje koje se doticalo dalekih sfera imaginacije i dopuštalo publici da odlučno, a ne sanjarski otplovi. Od mraka i veselja ili pak vizura danskog pejsaža. Iznenadila me količina žestine podmazane ‘šporkim’ gitarskim dionicama (zbog kojih je bilo jasno zašto je gitarist u potkošulji, iako nije sve bilo u iznojavanju energije).
Ipak, pjesme su dosta varirale. Ako se ne varam Maharaja, koja je otvarala koncert bila je zavijena u mračniji post-rock s napucanim energičnim bubnjevima i zavodljivim izrazito mistično-orijentalnim alt-saksofonom koji cijeloj priči daje ne samo jazz notu, nego i eksperimentalnu težinu. Druga stvar je u sebi imala čak i više poletnosti na tragu funka i ponovno sumanutim snažnim bubnjevima. Izrazito zanimljivi bili su pomalo avangardni prekidi koji su i uspjeli zbuniti publiku koja je na prvom što od zanosa uzbuđenjem, što od divljenja ali i misleći da se radi o kraju pjesme, snažno ispratila i podržala bend pljeskom. Ipak je upitno koliko se navedeni prekidi mogu takvima nazvati jer se više radilo o naglim tihim sekvencama popraćeni zanimljivim šumovima koji su zvučali veoma prirodno. Klavijature su se pozadinski uklopile u cijelu priču, bubnjevi su nosili snagu i žestinu, ali vrhunac se odigravao oko saksofona i klarineta. Osobno smatram da se koncertni klimaks dogodio na ‘hitu’ (ako je definicija hita pjesma s najviše pogleda na youtubeu) How Deep is Your Love koja je jako skladno i u zavodljivom tonu povela publiku. Jednoličnosti nije bilo, energije nije nedostajalo, bar ne na pozornici iako možda jest malo među mlađom, alternativnijom publikom koja je sofisticirano i (možda u duhu eventa kakav i jest ZEZ) mirno ispratila koncert.
Ono što me svaki put iznova iznenadi je sam pristup ovakvih iznimnih umjetnika i glazbenika kakve nam dovodi KSET-ov Zavod za eksperimentalni zvuk. U vrlo opuštenom i prijateljskom tonu srdačno su pozdravili publiku pozivajući iste na neslužbeno afterkoncertno minglanje. “Stick around and grab some beer.” A kako i ne bi kada su prvo zaveli publiku da bi ih potom raščarali i vratili nazad u jednostavnost života i podsjetili ih da je sutra radni dan, da je četrdesetak bicikli (koji su sinoć djelovali kao da su poprimili status ZEZ-ovog službenog vozila) ispred kluba i čeka. Lijepa i ugodna večer u intimnoj atmosferi. ZEZ kakav treba biti, konzumiranje kulture u klubu od 40 godina.
