Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Istaknuto

Jack o’ lantern: Kako je bundeva postala simbol Noći vještica

29.10.2015. Marija VukšićFoto: witchyshelly.tumblr.com

U irskome folkloru postoji priča o Jack o’ lanternu koja je nastala u otprilike 16. stoljeću. Postoji više varijacija na tu priču, ali ova je jedna od najčešćih: Jack je bio zao čovjek i pijanac koji je volio zbivati gorke šale nad ljudima, a jednom je prilikom zeznuo i samog Vraga. Namamio je Vraga na vrh drveta i zatim brzo oko drveta postavio križeve zbog kojih Vrag nije mogao sići. Natjerao je Vraga da obeća da neće uzeti njegovu dušu kad umre i tek ga je potom pustio s drveta.  Kad je Jack umro, bio je previše zao da ga puste u raj, a Vrag je održao svoje obećanje i nije ga pustio u pakao. Zbog toga je Jack bio osuđen da vječno luta u mraku između raja i pakla dok sa sobom nosi repu jer mu je to bila najdraža hrana u životu koja ga je pratila i u smrti. Pošto je bio mrak i Jack nije znao kuda da ide, potužio se Vragu koji mu je dobacio žeravicu iz paklenih plamenova. Jack je uzeo žeravicu i umetnuo ju je u repu koja mu je osvjetljavala put u vječnome mraku.

Foto: code-weird.tumblr.com

Foto: code-weird.tumblr.com

Naime, Irci nisu imali bundeve i običaj rezbarenja bundeva pojavio se tek kad su emigrirali u Ameriku. Dotad su rezbarili repe, krumpire, tikve i drugo slično povrće kako bi se obranili od Jacka koji je na Noć vještica mogao prijeći u svijet običnih smrtnika. Navodno su taj običaj preuzeli od Kelta koji su u izrezbareno povrće umetali žeravicu kako bi otjerali zle duhove za vrijeme Samhaina, festivala koji su slavili 31. listopada i koji nam je danas poznat pod nazivom Noć vještica ili Halloween. Kelti su vjerovali da je na jednu noć u godini, točnije na noć 31. listopada, granica između svijeta živih i svijeta mrtvih, ali i vilinskog svijeta, posebno tanka. Zbog toga je ta noć bila posebno opasna, mnogi zli duhovi i natprirodna bića mogli su prijeći u ovaj svijet i načiniti štetu.

Jedno od objašnjenja zašto su tikve i slično povrće rezbarili tako da izgledaju kao glave leži u tome da su Kelti smatrali glavu središtem duhovne moći i zbog toga su često odsijecali i čuvali glave svojih neprijatelja, a motiv glave česta je pojava u njihovoj arhitekturi te glava (i lice) za njih imaju veliku simboličnu moć. Doduše, nije teško povući paralelu lica izrezbarenog u bundevi ili tikvi s mnogim ritualnim maskama čija je svrha također tjeranje zlih duhova i zastrašivanje neprijatelja. Jedan od odgovora na pitanje zašto se bundeve rezbare tako da izgledaju kao glave možda je široka lepeza ekspresija ljudskog lica koje se može razvući u itekako zastrašujuću grimasu. Postojeći dokaz toga jest izrezbarena repa iz 19. stoljeća koja se nalazi u National Museum of Ireland, a možete je vidjeti na slici ispod.

Foto: rory-orion-the-lost-boy.tumblr.com

Foto: rory-orion-the-lost-boy.tumblr.com

Naziv Jack o’ lantern također se odnosio na muškarce koji su radili kao noćna straža te bi noću hodali ulicama i osvjetljavali put ispred sebe pomoću fenjera, a neki su poistovjećivali Jack o’ Lanterna s “will o’ the wispom”, plamičkom ili slabim svjetlom koje se često moglo vidjeti noću u močvarama i koje znanost objašnjava kao močvarni plin, najčešće metan, koji se zapali kad dođe u kontakt s fosfinom (PH3). U irskome, škotskome i engleskom folkloru postoji drugo tumačenje za svjetlost iz močvare. Naziv “will o’ the wisp” skraćena je varijanta imena “William of the wisp”, čovjeka koji je volio mamiti ljude u močvaru pomoću zapaljene baklje ili svežnja slame (eng. wisp). Na latinskom je naziv za misteriozne plamičke iz močvare “ignis fatuus” odnosno “varljiva svjetlost”, a svjesnost o will o’ the wispu postoji još od Srednjeg vijeka. Također je često vjerovanje da su svjetla u močvari zapravo duhovi, a u nekim varijantama priče, i vile.

Nakon što se Noć vještica, a s njom i rezbarenje bundeva (tikvi, repa, krumpira), iz Irske i Engleske proširila u Ameriku, iz Amerike se proširila u druge krajeve svijeta, a devedesetih godina prošlog stoljeća taj je blagdan dobio na popularnosti i u Hrvatskoj te smo i mi preuzeli običaj rezbarenja bundeva.

Kao izvor za ovaj članak poslužili su: stranice irishcentral.com, mentalfloss.com i inamidst.com, članak Jack o’ the Lantern (1836) autora E.W. iz Dublin Penny Journala i članak Wight of the Living Head (1994) autora Wynna Parksa.

(Visited 456 times, 1 visits today)

Komentari