Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Intervju

Jinx: “Trudimo se ostati fresh, sami sebe zabavljamo”

20.08.2016. Nika IlićFoto: Press

S više od 20 godina iskustva na glazbenoj sceni, Jinx su svakako jedan od najuspješnijih, ali i najkvalitetnijih bendova na našim prostorima. Ovo ljeto nastupaju na Špancirfestu u Varaždinu, a singlom Jesmo li dobro? najavili su novi album koji izlazi ove jeseni. Tim povodom razgovarali smo s Jinxima i evo što su nam Coco i Yaya imali za reći o novom albumu, ali i samim početcima benda.

Krenimo s glazbenim početcima Jinxa – što vas je inspiriralo da se počnete baviti glazbom i kako je bend uopće nastao?

Yaya: Odrastala sam uz glazbu. Tata mi je muzičar, a mama likovnjak. Cijeli život sam uz te dvije stvari pa me to oblikovalo. Slučajno sam upoznala Cokija u četvrtom razredu srednje škole i tako smo počeli suradnju. Svidjele su mi se njegove glazbene ideje i utjecaji.

Coco: To su dvije različite stvari. Glazbom se bavim praktički od vrtića, a već tamo od petog ili šestog razreda osnovne škole počeo sam sastavljati bendove i maltretirati frendove snimanjima demo snimaka. Jinxi su se dogodili desetak godina kasnije kad je Harry sreo Sally. 🙂

Imate li nekakve glazbene uzore? Uz kakvu glazbu ste odrastali i koliko se vaš glazbeni ukus promijenio do danas?

Yaya: Ne baš. Volim različite stilove glazbe, a nisam nikad imala konkretne uzore niti sam htjela biti kao netko. Svaki umjetnik ima drugačiju priču, a svaka je interesantna i poučna. Kad sam bila mlađa bila sam sklonija alternativnoj muzici, ali i dobroj pop glazbi koje danas ima sve manje. Nikad nisam razumjela svrstavanje po ladicama ili poistovjećivanje s nekim pokretom, žanrom, stilom ili furkom. Ja sam znatiželjna i volim kombinirati nespojivo.

Coco: Ovo pitanje je za poveću knjigu, a ne za intervju. No ipak od rocka šezdesetih, psihodelije, funka, novog vala, alternative, braziliane, bila je i jedna faza kad nisam slušao ništa osim Franka Zappe da bi poslije toga mogao slušati bilo što samo njega ne. 🙂 Danas sam najsretniji kad naletim na nešto iz povijesti glazbe što mi je do sada promaklo, recentnu glazbu uglavnom se ne trudim pratiti, naročito ne mainstream, sve mi je isto.

Što rade Jinxi kad ne sviraju? Preostaje li vam vremena za bavljenje nekim poslovima uz bend?

Yaya: Osim što pjevam bavim se i drugim stvarima. Održavam likovne radionice u “4 sobe” za djecu, slikam i izrađujem nakit. Ipak mi je to zvanična profesija (smijeh) tako je dinamičnije. Mrzim dosadu i svaki slobodni trenutak koristim za neku kreativu.

Coco: Pa bend smo valjda i napravili zato da ne bismo morali ništa ozbiljno raditi. 😀

Na sceni ste više od 20 godina, a na elanu i energiji mogu vam zavidjeti i neki noviji bendovi. Što kada dođe do zasićenja? Što za vas predstavlja pravi odmor i opuštanje?

Yaya: Učiš na tuđim greškama, a klasična zamka benda u našim godinama je da omlohavi i odrađuje na staroj slavi. To mi se uvijek nekako gadilo. Trudimo se ostati fresh i sami sebe nekako zabavljamo. Svjesni smo da ne smijemo upasti u tu zamku. Dokle god ima novih ideja i pjesama, a da stojimo iza toga i imamo motiva bend može zvučati svježe.

Coco: Meni osobno odmor od glazbe nije potreban. Od ljudi da.

Pjesmom “Jesmo li dobro?” najavili ste novi album koji će biti objavljen ove jeseni. Kakav sadržaj možemo očekivati na novom albumu, hoće li se dogoditi i nekakve suradnje?

Yaya: Ma to je baš album za našu generaciju nekako mi se čini. Znaš, taman si na sredini brda, predaleko je za povratak i jedino što ti preostaje je da pedaliraš dok ne svisneš. (smijeh) Album će biti razigraniji od prethodnog, plesniji.

Coco: Album će biti šaren, to je nekakav miks soula, musicala, rock ‘n’ rolla. Svega tu ima. Na albumu gostuje jako puno sjajnih glazbenika, a hoće li u foto-finišu biti i neke vokalne suradnje vidjet ćemo, za sada još ništa takvog nismo snimili.

Za singl “Jesmo li dobro?” izašao je i odličan spot sniman na Sljemenu pod redateljskom palicom Darka Heriča. Predstavlja li vam snimanje spotova napor ili je to proces u kojem se zabavljate i uživate?

Yaya: Svaki spot je drugačiji i svako snimanje izgleda drugačije. Fora je što baš ne znaš što te čeka. Ovaj je bio dosta ugodan koliko god možda tako ne izgleda. Ponekad snimanja znaju biti užasna, dosadna, frustrirajuća i iscrpljujuća.

Coco: Nekad je to živa muka, nekad je zabavno. Na žalost, čini se da muka ili zabava nisu u nikakvom odnosu s konačnim rezultatom. Bilo bi dobro da znaš ako je na snimanju zabavno da će biti super spot ili ako je muka i tlaka da neće, ali nikad ne znaš. To saznanje me zapravo prilično nervira, čak i više od samog snimanja. 🙂

Kako izgleda vaš proces stvaranja pjesama? Dogode li se ikada nekakve razmirice ili cijeli proces prođe glatko?

Coco: Ne prođe glatko, ali ne bih to zvao razmiricama nego traženjem. Kad svi pronađu svoje mjesto u pjesmi onda sve funkcionira.

Je li ikada postojala želja ili ideja da nastavite pisati pjesme na engleskom nakon prvog albuma “Sextasy” koji ste napisali na engleskom?

Coco: Jest. To mi svako malo dođe. Pa i imam pjesama koje su napisane na engleskom, ali nisu objavljene. Ne znam što će biti s tim, najvjerojatnije ništa, malo sam vježbao. 🙂

Što želite postići nastupima uživo, što vam je glavna zadaća prenijeti publici?

Coco: Što bolje svirati i pjevati. To je sve što želimo postići.

U čemu vi najviše uživate kada nastupate uživo? Kako se relaksirate prije i nakon svirke?

Yaya: Prije svirke me relaksira šminkanje i jedan viski, a nakon svirke se ionako osjećam odlično, jedino malo dehidrirano i zgaženo (smijeh)

Coco: Mi smo prilično štreberski band, nema tu nekih improvizacija, uživamo u točnoj izvedbi aranžmana, da ljudi upadaju gdje i kad treba a da smo opet svi zajedno. To stvara napetost i energiju. U tome uživamo. Nemamo neke posebne rituale ni prije ni poslije svirke. Standardna grupna zafrkancija, vjerojatno kao i svi ostali bandovi.

U više od 20 godina postojanja benda postoji li neka pjesma koja vam je najdraža, album kojim se najviše ponosite ili koncert koji vam je ostao u najboljem sjećanju? Koji su neki od vaših najdražih trenutaka u glazbenoj karijeri?

Yaya: Pjesme se mijenjaju ovisno u kojoj sam fazi pa se lakše poistovjećujem. Svakako jedna od najdražih mi je Čuvar močvara i trava. Što se tiče koncerata, sjećaš se onih na kojima te najviše bilo strah, na primjer od količine publike i veličine stagea (smijeh) To je recimo nastup na main stageu na Exitu prije Santigold i Jamiroquaia. Onda shvatiš što je to format.

Coco: Na svu sreću bilo je toga više.

Za kraj, ima li nešto što bi poručili našim čitateljima, glazba koju bi im preporučili ili pak mantra koju bi podijelili s nama?

Yaya: Ah, nekako svi moramo pronalaziti i istraživati. Ako si okružen super ljudima s njima možeš razmjenjivati informacije o dobrim filmovima, muzici, knjigama. Jer bez obzira na internet, danas je možda čak teže iščeprkati neke dobre stvari u poplavi smeća kojim smo okruženi. Zato je bitno imati svoju malu zajednicu i podržavati prave vrijednosti. One su često ispod radara i baš je slatko svako takvo otkriće. 
Preporuka? Hm, evo ne znam, prvo što mi pada na pamet je da pogledate dokumentarac o Nini Simone ili norveški film “Out of nature”. Život nije crno-bijel.

Coco: Mantra ? Nemam mantru, nemam upute ni savjete. Generalno mislim da nam nema pomoći. 🙂

 

Komentari