Jugoton – istočno od raja: „Jednom Jugotonac, zauvijek Jugotonac!“
Uputite li se na aktualnu izložbu u prostorima Tehničkog muzeja, nesumnjivo ćete se vratiti u neka prošla vremena, možda osjetiti dašak nostalgije ili dobiti utisak kako je to bilo živjeti u doba najveće tvornice pop kulture u bivšoj Jugi. Posjetitelji izložbe koji nažalost nisu imali prilike u životu kupiti ploču ili kasetu u nekom od Jugotonovih dućana, a zaljubljenici su u popularnu rock i pop glazbu toga vremena, oduševit će se brojnim izlošcima. Također će dobiti uvid u cijeli proces nastanka Jugotonovog „tona“, izgled poslovnica, tehničke opreme te samih radnika i saznati kako je funkcionirala vodeća diskografska kuća Jugoslavije.
Jedna od mnogih zaposlenica Jugotona koji je bio smješten u Dubravi, u neposrednoj blizini Jadran filma, bila je i moja baka koja nakon trideset godina rada priznaje da joj je ostao u najljepšem sjećanju. Od 1947. godine, kada je ova značajna tvornica zvuka započela svoju proizvodnju na ostavštini tvornica Edison Bell Penkala i Elektroton, nije stala sve do 1991. To je bilo razdoblje stalnog tehnološkog napretka, koristila se najsuvremenija tehnologija, a snimanje i proizvodnja su se konstantno modernizirali. Na scenu su se tada probila mnoga slavna imena, od Ive Robića, Bijelih strijela, Ivice Šerfezija, Gabi Novak, Arsena Dedića, Miše Kovača, Dade Topića i grupe Time, grupa Novog vala, Novih fosila, Tajči, umjetnici za koje su i mlađe generacije zasigurno bar čule.
„Od samog osnutka 1947. preko Robićevog nastupa uz mlađahnu Zdenku Vučković na Opatiji 1958. s nezaboravnom pjesmom Moja mala djevojčica (puna je velikih želja), privlačnih kolor fotografija na naslovnicama ploča, mekog propuštanja prozapadne kulture na naša vrata i u naše domove, prvih rock izdanja koja su značila novu modu i stil života do visokotiražnih pop proizvoda te originalnih novovalnih izvođača, Jugoton je zaista bio „paket aranžman” ovih prostora. Važan, utjecajan, nezaobilazan, pokazao je da se i ovdje, na rubu jednog grada na rubu Europe, pisala povijest popularne kulture.“ (Veljko Lipovšćak)
Mnogi klinci su u to vrijeme bili zaluđeni glazbom, neki toliko da bi čak preskakali užine u školi kako bi uštedjeli za novu ploču ili kasetu. Moji roditelji su često nakon predavanja hodočastili u Jugoton gdje bi se družili, udisali miris novih ploča i učili o svijetu kroz glazbu omiljenih domaćih i stranih autora. U to vrijeme su se najviše slušale grupe poput Azre, Filma, Haustora, Boba Dylana, Beatlesa, Stonesa i mnogih drugih. No, trgovine su bile opremljene i raznim jazz i klasičnim izdanjima kao i zabavnom i narodnom glazbom. Jugoton je bio poput prozora u svijet koji se nije činio toliko dalekim kada su se ljudi žmirečki, sa slušalicama na ušima, teleportirali u Abbey road ili Air studio u Londonu. Jugotonovi zaposlenici davali su im savjete o glazbi, poznavali su ju i sa zanimanjem o njoj govorili, a ne kao danas kada zaposlenici mnogih izdavačkih kuća nemaju blage veze o glazbi koju prodaju i samo žele odraditi posao kako bi zaradili plaću.
Nažalost, nisam imala prilike iskusiti ritual odlaska u Jugoton poput svojih roditelja, pa sam s velikim očekivanjima i zanimanjem posjetila izložbu u Tehničkom muzeju. Pri samom ulazu sam se prebacila u neki retro film s poznatim licima čijom su mi glazbom punili uši još kao maloj. Muzej je iz svoje bogate zbirke izložio strojeve i uređaje za proizvodnju gramofonskih ploča i kaseta, nosače zvuka te gramofone i magnetofone, ali i mnogo više od toga. U velikoj prostoriji izložbe pogled mi poletio na zid s pločama i poznatim naslovnicama slavnih ikona s čijom se glazbom identificiraju mnoge generacije.
–>http://www.ziher.hr/2014/11/08/foto-jugoton-istocno-od-raja-1947-1991/
„S tolikim porastom broja izvođača raste i broj dizajnera, gotovo svaki novovalni ili pop-rock izvođač bira onoga tko će najbolje izraziti njegov stil. Od strip-crtača, slikara i dizajnera preko fotografa, članova bendova ili amatera, prijatelja grupe – mnogi dizajniraju. Sigurno najistaknutiji među njima bio je Mirko Ilić, a sveprisutan je i multitalentirani Ivan Piko Stančić.“ (Veljko Lipovšćak)
Osim omotnica gramofonskih ploča na izložbi se mogu vidjeti i brojni plakati, fotografije nasmiješenih zaposlenika i gostiju, originalne skice, radovi domaćih i stranih autora, znakovi i logotipovi, arhitektonski planovi Igora Skopina, nacrti Jugotonovih tvorničkih prostora i trgovina te drugi materijali poput odluka radničkog savjeta i knjige utisaka. Mlađi posjetitelji će se upoznati s Jugotonovim zaštitnim znakom- žunom Slavka Drobnića, animatora Zagreb filma, a oni ozbiljniji i zainteresirani za sam tijek nastajanja gramofonskih ploča i audiokaseta, moći će saznati nešto više zahvaljujući izloženom video materijalu i arhivskim fotografijama.
„Tehnički muzej nije samo čuvar strojeva nego vjerno uprisutnjuje jedno vrijeme, kao ovo iz druge polovice 20. stoljeća.“
Ukoliko niste još razgledali izložbu, a zaljubljenik ste u glazbu, možda čak i Jugo(to)nostalgičar, obavezno se uputite u Savsku 18 do 30. studenog.
