Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Film

Kad Batman nije bio crni vitez, a Superman još nije postao čovjek od čelika

04.07.2014. Lucija Klarić
FOTO: facebook.com/ batman v superman

FOTO: facebook.com/ batman v superman

Na velikim će platnima, i prije nego što se okrenemo, još jednom osvanuti lica poznatih nam superheroja – Batmana i Supermana. Dok se stranice s filmskim novostima pune prvim slikama iz filma, možemo li se od silnih reciklaža dogodovština ovih stripovskih junaka sjetiti kad smo imali prvi puta prilike vidjeti čovjeka-šišmiša i kriptonskog junaka u filmskoj adaptaciji? Što se tiče pomalo mračnog Batmana (pri tome ne mislim samo na odoru), koji još tada i nije bio toliko psihološki produbljen (uvjetno rečeno), bilo je to prije gotovo 50 godina (1966. godine), a upravo prije nekoliko dana (30.lipnja) film je te davne 1996. imao svoju premijeru u SAD-u. Riječ je o Batman: The Movie koji se direktno nadovezivao na tada popularnu Batman televizijsku seriju, a koja je također temeljena na DC stripovima. U produkciji 20th Century Fox, tada je Batmana igrao Adam West, a društvo mu je pravio Burt Ward u ulozi Robina. Moćni se dvojac onda morao boriti ne samo s jednim, nego sa sva četiri najveća zlikovca Gotham Citya – Jokerom, Penguinom, Riddlerom i Catwoman koji su se ujedinili u gradskome podzemlju. Iako u usporedbi s posljednjim batmanovskim serijalom – The Dark Knight i njegovom visokom produkcijom, kostimografija filma Batman: The Movie neodoljivo podsjeća na dječje kostime za maškare koje je po povoljnim cijenama moguće kupiti u obližnjem Lidlu, ne valja zaboraviti korijene i vremena kada Batman nije bio solo igrač, kada je sve obilovalo akcijom i još uvijek nije bilo toliko „crno“.

FOTO: todoretro.com/ batman:the movie

FOTO: todoretro.com/ batman:the movie

Superman je svoju filmsku adaptaciju doživio nešto kasnije, tek 1978. godine. Pod redateljskom palicom Richarda Donnera u glavnoj se ulozi našao Christoper Reeve kao samozatajni Clark Kent i neuništivi Superman, a njegovog je biološkog oca glumio nitko drugi nego Marlon Brando. Film je, naravno, baziran na DC stripovima, a prati same Supermanove korijene – njegovo rano djetinjstvo na Kriptonu i dolazak u Smallville te razvoj njegovog podijeljenog života i romantičnu avanturu s Lois Lane. Prije nego što je sam Donner dospio na redateljsku poziciju, na filmu je već radilo nekoliko redatelja i scenarista na čelu s Guy Humiltonom. Razmirice koje su se lančanom reakcijom kasnije stvorile i između producenata i Donnera uvjetovale su da snimanje nastavka SupermanaSuperman II, nakon što je već 75% scena snimljeno, bude prekinuto iako su se filmovi trebali premijerno prikazivati u minimalnom vremenskom razmaku. Umjesto Donnera, drugi je nastavak tako snimio Richard Lester, a Donner je ostao zakinut za ikakvo redateljsko priznanje. Holivudske razmirice na stranu, film Superman bio je veliki hit, utrošenih 55 milijuna dolara vratilo se s 330 milijuna, nominiran je u tri oscarovske kategorije, a dobio je posebnu nagradu za specijalne efekte. Upravo je prvi nastavak zbog svojih izuzetnih vizualnih efekata potaknuo popularnost franšize filmova vezanih uz Supermana.

FOTO: facebook.com/ superman

FOTO: facebook.com/ superman

Sudeći po holivudskoj politici u zadnjih nekoliko godina, superheroja nikad dosta pa i ne čudi da ćemo u 2016. godini imati prilike gledati upravo ova dva heroja u kombinaciji i to ni više ni manje nego u sklopu novog serijala o Supermanu – Man of Steel. Sviđao se nekome taj trend ili ne, sve se čini da on neće tako skoro zamrijeti. Imena poput “Superman” i “Batman” danas su povijesna i neupitno svima prepoznatljiva što je već provjereni recept za namamiti gledatelja u kino ili barem pred male ekrane (ove ili one vrste). Ili je to samo uvriježeno mišljenje među producentskim kućama? Teško je vjerovati da bi itko od njih riskirao kakve velike novčane gubitke pa se nameće mišljenje da je još uvijek jednostavnije ulagati u nove serijale superherojskih avantura (i varirati ih spajajući nespojivo, da se gotovo čini pitanjem vremena kad ćemo gledati Robina i Iron Mana kao par) nego otvoriti veći prostor i nekim drugačijim filmovima. No, bez lažne istančanosti ukusa, superheroji nas većinom sve zabavljaju (i to Hollywood zna). Protivili se tome ili ne, oni će nas pratiti na velikim platnima još dugo, dugo, a među njima nesumnjivo upravo i Batman i Superman. Je li u međuvremenu presušilo to vrelo superherojskih avantura i naši su stari u pravu kad vječno viču da je prije bilo bolje ili je to tek nešto što će se dogoditi u budućnosti, a možda čak i nikad? Teško je prosuditi – napredak filmske tehnologije neupitno je donio poboljšanja u vizualnoj atraktivnosti ovakvih filmova, ali znači li to da su i sami scenariji postali bolji? Možda je odgovor: svako vrijeme donosi svoje, a možda će neki zagriženi fan znati bolje zaključiti.

Komentari